Posts

man — dokumentacija ugrađena u sistem

Ovo je poslednja lekcija uvodne serije i verovatno najvažnija. Sve ostalo su komande koje ćeš zaboraviti pa ponovo tražiti. man je alat kojim ih nalaziš sam — bez guglanja, bez interneta, na svakom Linux sistemu. Na serveru u proizvodnji često nemaš pregledač, ponekad ni izlaz na internet. Dokumentacija je tu, instalirana zajedno sa sistemom. Osnovna upotreba $ man ls Otvara se puno uputstvo za komandu. Izlazi se sa q . Stranica je uvek podeljena po istim naslovima: Odeljak Šta sadrži NAME ime i jedan red opisa SYNOPSIS kako se komanda piše — najvažniji deo DESCRIPTION detaljno objašnjenje OPTIONS spisak svih opcija EXAMPLES primeri, kad ih ima EXIT STATUS šta komanda vraća kao izlazni kod FILES konfiguracioni fajlovi koje koristi SEE ALSO srodne komande Kad ti se žuri, idi pravo na EXAMPLES i SEE ALSO. Prvi ti da gotov obrazac, drugi otkrije alat koji možda bolje rešava tvoj problem. Kretanje po stranici Man stranicu prikazuje less , pa r...

man-db

Komanda man ima jedno ograničenje: moraš znati ime komande. A najčešća situacija je obrnuta — znaš šta hoćeš da uradiš, ali ne znaš kako se to zove. Za to postoji pretraga po ključnoj reči. Nju obezbeđuje paket man-db , koji na većini distribucija upravlja celokupnom dokumentacijom. $ apropos "disk space" df (1) - report file system disk space usage du (1) - estimate file space usage ncdu (1) - NCurses Disk Usage Nisi znao da postoji ncdu , a sad znaš. To je cela poenta ove stranice. Tri komande, jedan alat man-db donosi tri komande koje rade nad istom bazom: apropos — traži ključnu reč u opisima svih man stranica whatis — ispisuje jednorednи opis poznate komande mandb — gradi i osvežava tu bazu Prve dve imaju i oblik kroz man , i to je ono što ćeš češće sretati u tuđim primerima: $ man -k disk # isto što i apropos disk $ man -f ls # isto što i whatis ls apropos — kad ne znaš ime komande...

info — detaljna GNU dokumentacija

Ako si ikada otvorio man stranicu neke GNU komande i na dnu naišao na ovo, već si sreo info : $ man ls ... SEE ALSO Full documentation <https://www.gnu.org/software/coreutils/ls> or available locally via: info '(coreutils) ls invocation' To nije ljubazna preporuka nego upozorenje. Man stranica za mnoge GNU alate je skraćena verzija — spisak opcija bez objašnjenja. Prava dokumentacija je u info formatu. Zašto uopšte postoje dva sistema Man stranice su starije, iz Unix sveta, i pisane su kao jedan dugačak tekst za jednu komandu. Za ls je to sasvim dovoljno. Ali kako se dokumentuje bash, koji ima desetine ugradenih komandi, pravila proširivanja i ceo jezik za skripte? Ili gawk, koji je programski jezik za sebe? GNU projekat je zato napravio sopstveni format, u kome je dokumentacija knjiga sa poglavljima kroz koja se krećeš. Praktična podela: man — brza provera opcije. Otvoriš, nadeš, zatvoriš. info — kad hoćeš da razumeš alat, ne samo da ...

ls

ls ispisuje sadržaj direktorijuma. To je verovatno komanda koju ćeš kucati najčešće od svih — i zato vredi znati više od golog ls . ls [opcije] [putanja] Bez putanje radi nad tekućim direktorijumom, koji proveravaš sa pwd . $ ls beleske.txt dokumenti skripta.sh slike Kako se čita ls -l Ovo je najvažniji deo cele stranice. $ ls -l -rw-r--r-- 1 alen alen 284 Aug 22 10:15 beleske.txt drwxr-xr-x 3 alen alen 4096 Aug 20 18:02 dokumenti -rwxr-xr-x 1 alen alen 1024 Aug 21 09:30 skripta.sh lrwxrwxrwx 1 alen alen 12 Aug 22 11:40 tekuci -> dokumenti Red po red, kolona po kolona: Prvi znak je tip: - običan fajl, d direktorijum, l simbolički link. Devet znakova posle su dozvole, u tri grupe po tri — vlasnik, grupa, ostali. Kako se to čita, objašnjeno je na stranici Pregled prava pristupa . Broj je broj hard linkova. Kod direktorijuma nije broj fajlova unutra, nego 2 + broj poddirektorijuma — otud 3 za dokumenti . ...

pwd — gde se trenutno nalazim

pwd ispisuje punu putanju direktorijuma u kom se trenutno nalaziš. Skraćenica je od print working directory . Oblik komande pwd [opcije] Upotreba $ pwd /home/alen/projekat/src To je sve što radi. Uvek vraća apsolutnu putanju , od korena / nadole. Prompt obično već pokazuje gde si, ali skraćeno: [alen@lab01 src]$ Vidiš samo ime poslednjeg direktorijuma. Da li je to /home/alen/projekat/src ili /opt/app/src — prompt ne kaže. Zato je pwd prva komanda koju otkucaš kad se zatekneš na tuđem serveru, a naročito pre svake komande koja briše . Simbolički linkovi Jedina stvarna finesa. Ako si ušao u direktorijum preko simboličkog linka , postoje dva tačna odgovora na pitanje gde si: $ cd /var/www $ pwd /var/www $ pwd -P /srv/sajtovi/produkcija Opcija Šta vraća -L logičku putanju, sa linkom (podrazumevano) -P fizičku putanju, pravo mesto na disku Kad nešto ne radi kako očekuješ, a u putanji ima linkova — proveri sa pwd -P . Često je odgovor tu. U sk...

cd — kretanje kroz direktorijume

cd menja tekući direktorijum. Skraćeno od change directory . $ pwd /home/alen $ cd dokumenti $ pwd /home/alen/dokumenti Oblici koje ćeš koristiti svakodnevno $ cd /var/log # apsolutna putanja, radi odasvud $ cd dokumenti # relativna, od mesta gde si $ cd .. # nivo iznad $ cd ../.. # dva nivoa iznad $ cd ~ # kući $ cd # takođe kući $ cd - # nazad u prethodni direktorijum Golo cd bez ičega je najbrži povratak u kućni direktorijum, odakle god da si zalutao. cd - te vrti između dve lokacije i usput ispiše gde si stigao: $ pwd /home/alen/projekti/sajt $ cd /etc/nginx $ cd - /home/alen/projekti/sajt Neprocenjivo kad upoređuješ konfiguraciju u /etc sa nečim u svom projektu. Prethodnu lokaciju shell čuva u promenljivoj OLDPWD . Značenje putanja i oznaka . , .. , ~ detaljno je objašnjeno u lekciji Apsolutne i relativne putanje . Ime sa razmakom $ cd moji dokumenti bash: cd: too many argume...

mkdir

mkdir je Linux komanda koja se koristi za kreiranje novih direktorijuma (foldera) u fajl sistemu. Ova komanda vam omogućava da brzo i jednostavno napravite nove direktorijume u željenim lokacijama na vašem Linux sistemu. Osnovna struktura mkdir komande je: mkdir [opcije] ime_direktorijuma ime_direktorijuma : Specificira ime direktorijuma koji želite da kreirate. Neki od najčešće korišćenih argumenata i opcija za mkdir uključuju: -p ili --parents : Ova opcija omogućava rekursivno kreiranje direktorijuma i, ako je potrebno, kreiranje nadređenih direktorijuma koji ne postoje. -m, --mode=MOD : Postavljanje dozvola (prava pristupa) za kreirane direktorijume. Primeri korišćenja mkdir : Kreiranje jednog direktorijuma: mkdir novi_direktorijum Ova komanda će kreirati direktorijum sa imenom "novi_direktorijum" u trenutnom radnom direktorijumu. Kreiranje više direktorijuma odjednom: mkdir direktorijum1 direktorijum2 direktorijum3 ...