Rad iz komandne linije

Ako dolaziš sa Windowsa, terminal deluje kao korak unazad — crn ekran umesto lepog interfejsa. Ali kad na serveru treba pronaći grešku u milion redova loga ili istu izmenu primeniti na dvesta fajlova, komandna linija radi za sekunde ono što mišem nije izvodljivo.

Ovo je prvi stvarni susret sa terminalom. Sve ostalo na blogu oslanja se na ovaj tekst.

Terminal i shell nisu isto

Dva pojma koja se stalno mešaju:

Terminal je prozor. Program koji prikazuje tekst i prima ono što kucaš — GNOME Terminal, Konsole, PuTTY, ili prazan ekran na serveru bez grafike.

Shell je program unutar tog prozora koji tvoje komande zapravo tumači i izvršava. Na Linuxu je to najčešće bash.

Terminal je telefon, shell je osoba sa druge strane. Koji shell koristiš:

$ echo $SHELL
/bin/bash

Postoje i drugi — zsh, fish, sh — ali osnove su svuda iste. Ovaj blog polazi od bash-a.

Kako otvoriti terminal

  • Grafičko okruženje: Ctrl+Alt+T, ili potraži „Terminal" u meniju aplikacija
  • Server bez grafike: terminal je jedino što i postoji
  • Sa drugog računara: preko SSH-a — tako se u praksi radi na serverima

Prompt

Kad se prijaviš, dočeka te nešto ovako:

alen@lab01:~$

Svaki deo nešto znači:

DeoZnačenje
alenkorisnik pod kojim si prijavljen
lab01ime računara — bitno kad si na više servera odjednom
~direktorijum u kom se nalaziš; tilda znači tvoj home
$običan korisnik

$ i # — razlika koja se pamti

alen@lab01:~$     običan korisnik
[root@lab01 ~]#   root, administrator sistema

Kad vidiš ljestve, sve što otkucaš ide bez ijedne provere. Nema korpe za otpatke i nema pitanja „jesi li siguran".

Zato u tutorijalima primeri počinju sa $ ili # — to je oznaka koja ti govori kojim pravima se komanda izvršava. Sam znak ne kucaš.

Radi kao običan korisnik, a administratorska prava uzimaj po potrebi preko sudo:

$ sudo dnf install htop

Struktura komande

Svaka komanda ima isti oblik:

komanda [opcije] [argumenti]
$ ls -l /etc
   │   │   │
   │   │   └── argument: nad čime se radi
   │   └────── opcija: kako se radi
   └────────── komanda: šta se radi

Delovi se razdvajaju razmakom. Opcije i argumenti su često neobavezni — ls sam za sebe radi sasvim dobro.

Kratke i duge opcije

$ ls -a              kratka: jedna crtica, jedno slovo
$ ls --all           duga: dve crtice, cela reč — isto značenje

Kratke se brže kucaju, duge su čitljivije. U skriptama piši duge, jer ćeš ih za pola godine razumeti bez razmišljanja.

Kratke opcije se mogu spajati:

$ ls -l -a -h
$ ls -lah        isto to

Neke opcije primaju vrednost:

$ head -n 20 /etc/passwd
$ grep --color=always "root" /etc/passwd

Redosled i osetljivost na velika slova

Linux razlikuje mala i velika slova, i to važi za sve — komande, opcije, imena fajlova. ls nije LS, a -r i -R su dve različite opcije.

$ ls -r      obrnut redosled
$ ls -R      i sav sadržaj poddirektorijuma

Fajlovi Podaci.txt i podaci.txt su dva različita fajla i mogu stajati jedan pored drugog.

Prvih nekoliko komandi

Otkucaj ih redom i pogledaj šta se dešava:

$ whoami
alen

$ hostname
lab01

$ pwd
/home/alen

$ ls
Documents  Downloads  Pictures

$ date
Fri Aug 21 14:32:07 CEST 2026

$ uptime
 14:32:07 up 3 days,  2:14,  1 user,  load average: 0.08, 0.03, 0.01

$ clear

Poslednja briše ekran. Ne briše ništa drugo — samo čisti pogled. Isto radi i Ctrl+L.

Detaljno o pwd, ls i cd u zasebnim lekcijama.

Tab — najvažniji taster

Ovo je jedina navika koju treba da usvojiš odmah.

Umesto da otkucaš celo ime, otkucaj prvih par slova i pritisni Tab. Shell dopunjava ostatak:

$ cd /etc/httpd/co[Tab]
$ cd /etc/httpd/conf/

Ako je početak dvosmislen, ništa se ne desi. Pritisni Tab dvaput i dobićeš spisak mogućnosti:

$ cd /etc/ss[Tab][Tab]
ssh/  ssl/

Dopunjavanje radi za komande, imena fajlova, direktorijume, često i za opcije. Na modernim sistemima systemctl re[Tab] ponudi reload, restart, reset-failed.

Ovo nije samo brzina. Tab je i provera. Ako se ime ne dopuni, znači da tako nešto ne postoji — pogrešio si u kucanju ili nisi tamo gde misliš. Bolje da to saznaš pre nego što pritisneš Enter na komandi koja briše.

Istorija

Sve što si otkucao ostaje zapamćeno.

TasterRadnja
↑ / ↓kretanje kroz ranije komande
Ctrl+Rpretraga istorije
!!ponovi poslednju komandu
!142ponovi komandu broj 142

Ctrl+R pa počneš da kucaš — shell traži poslednju komandu koja sadrži to što kucaš:

(reverse-i-search)`httpd': systemctl restart httpd

Enter je izvršava, strelica je stavlja u red za doradu. Kad se navikneš, duge komande više ne kucaš ponovo.

Poseban slučaj — zaboravio si sudo:

$ systemctl restart httpd
Failed to restart httpd.service: Access denied

$ sudo !!

Ceo spisak daje history.

Prečice za uređivanje reda

Strelicama levo-desno se kroz dugu komandu putuje sporo. Ove prečice štede vreme:

PrečicaRadnja
Ctrl+Ana početak reda
Ctrl+Ena kraj reda
Ctrl+Uobriši sve pre kursora
Ctrl+Kobriši sve posle kursora
Ctrl+Wobriši prethodnu reč
Alt+← / Alt+→skok po rečima

I dve koje moraš znati:

PrečicaRadnja
Ctrl+Cprekini komandu koja je u toku
Ctrl+Dkraj unosa; na praznom redu zatvara sesiju

Kad se nešto zaglavi ili beskonačno ispisuje, Ctrl+C je izlaz.

Kopiranje u terminalu

Ctrl+C u terminalu ne kopira — prekida. Za kopiranje i lepljenje koristi Ctrl+Shift+C i Ctrl+Shift+V, ili selekciju mišem i srednji klik.

Kad ne znaš dalje

Tri izvora, po redu koliko su brzi:

$ ls --help
$ man ls
$ info ls

--help daje kratak podsetnik na opcije. man otvara puno uputstvo — kreće se strelicama, izlazi se sa q, a traži se kucanjem / pa pojma.

Man stranica se otvara u less-u, pa sve prečice odatle rade i ovde.

Ne znaš ni kako se komanda zove?

$ apropos "disk space"
df (1)  - report file system disk space usage
du (1)  - estimate file space usage

Džokeri

Kad želiš više fajlova odjednom, shell sam proširuje šablone.

ZnakZnačenje
*bilo koliko bilo kojih znakova
?tačno jedan bilo koji znak
[abc]jedan od navedenih znakova
{jpg,png}jedna od navedenih varijanti
$ ls *.log
$ ls izvestaj-202?.txt
$ ls slika.{jpg,png}
$ ls /var/log/*/*.gz

Bitno je razumeti da proširivanje radi shell, ne komanda. Kad otkucaš ls *.log, shell prvo pretvori zvezdicu u spisak fajlova i tek onda pozove ls. Sama komanda nikad ne vidi zvezdicu.

Zato pre svake opasne komande sa džokerom prvo pusti isto sa ls, da vidiš na šta se to zapravo odnosi:

$ ls *.tmp        # prvo pogledaj
$ rm *.tmp        # pa tek onda briši

Razmaci i navodnici

Razmak razdvaja delove komande. Zato imena fajlova sa razmakom prave probleme:

$ cat moj dokument.txt
cat: moj: No such file or directory
cat: dokument.txt: No such file or directory

Shell je video dva argumenta. Rešenje su navodnici:

$ cat "moj dokument.txt"

Zato se u imenima fajlova na Linuxu razmak izbegava — koristi crtice ili donje crte. Detaljno o navodnicima u drugom delu bash serije.

Više komandi u jednom redu

$ komanda1 ; komanda2      izvrši obe, bez obzira na ishod
$ komanda1 && komanda2     izvrši drugu samo ako je prva uspela
$ komanda1 || komanda2     izvrši drugu samo ako prva nije uspela

Razlika je važnija nego što deluje:

$ cd /nepostojeci ; rm *
$ cd /nepostojeci && rm *

Prvi red ne uđe u direktorijum, ali svejedno briše — u onom u kom si trenutno. Drugi ne radi ništa. Koristi &&.

Za spajanje izlaza jedne komande sa ulazom druge tu je pajp, tema lekcije Piping i redirekcija.

Česte greške na početku

„command not found"

$ instal htop
bash: instal: command not found

Ili si pogrešio u kucanju, ili paket nije instaliran. Proveri da li program uopšte postoji:

$ which htop
$ dnf provides */htop

„Permission denied"

Nemaš prava. Ako je stvarno potrebno, dodaj sudo — ali prvo se zapitaj zašto je fajl zaštićen.

Prompt se ne vraća

Komanda još radi. Neke traju dugo i ne ispisuju ništa. Ako si siguran da je zaglavljena, Ctrl+C.

Umesto prompta stoji >

$ echo "zdravo
>

Otvorio si navodnik i nisi ga zatvorio, pa shell čeka nastavak. Zatvori navodnik i pritisni Enter, ili prekini sa Ctrl+C.

Ne vidiš ništa dok kucaš lozinku

Tako i treba. Ni zvezdice se ne prikazuju. Kucaj i pritisni Enter.

Tri stvari koje ne treba raditi

Ne lepi komande sa interneta koje ne razumeš. Naročito one koje počinju sa sudo ili preuzimaju nešto pa odmah izvršavaju. Ako ne znaš šta komanda radi, prvo je proveri kroz man.

Ne radi svakodnevno kao root. Nema zaštitne mreže, a jedna omaška briše sistem.

Ne kucaj rm -rf na brzinu. Ta komanda briše rekurzivno i bez pitanja, i nema opoziva. Posebno pazi na razmak koji ne treba da bude tu — rm -rf / home/alen/staro nije isto što i rm -rf /home/alen/staro.

Vežba

U svojoj virtuelnoj mašini:

  1. Proveri ko si, gde si i koliko sistem radi
  2. Otkucaj cd /et pa Tab — dopuni se do /etc/
  3. Izlistaj sve fajlove sa nastavkom .conf u /etc
  4. Pogledaj šta radi opcija -h kod df, pa uporedi df i df -h
  5. Pronađi u man ls šta radi opcija -S — koristi pretragu sa /
  6. Vrati se kroz istoriju do prve komande koju si otkucao
  7. Otkucaj dugačku komandu, pa je obriši sa Ctrl+U

Kad ti Tab i Ctrl+R uđu u prste, terminal prestaje da bude prepreka i postaje najbrži alat koji imaš.


Povezano: ls · cd · man · history · alias · Linux osnove

Comments

Popular posts from this blog

Početak u Linuxu — šta je i zašto se uči

Konverzija tipova podataka u Pythonu