Rad iz komandne linije
Ako dolaziš sa Windowsa, terminal deluje kao korak unazad — crn ekran umesto lepog interfejsa. Ali kad na serveru treba pronaći grešku u milion redova loga ili istu izmenu primeniti na dvesta fajlova, komandna linija radi za sekunde ono što mišem nije izvodljivo.
Ovo je prvi stvarni susret sa terminalom. Sve ostalo na blogu oslanja se na ovaj tekst.
Terminal i shell nisu isto
Dva pojma koja se stalno mešaju:
Terminal je prozor. Program koji prikazuje tekst i prima ono što kucaš — GNOME Terminal, Konsole, PuTTY, ili prazan ekran na serveru bez grafike.
Shell je program unutar tog prozora koji tvoje komande zapravo tumači i izvršava. Na Linuxu je to najčešće bash.
Terminal je telefon, shell je osoba sa druge strane. Koji shell koristiš:
$ echo $SHELL /bin/bash
Postoje i drugi — zsh, fish, sh —
ali osnove su svuda iste. Ovaj blog polazi od bash-a.
Kako otvoriti terminal
- Grafičko okruženje:
Ctrl+Alt+T, ili potraži „Terminal" u meniju aplikacija - Server bez grafike: terminal je jedino što i postoji
- Sa drugog računara: preko SSH-a — tako se u praksi radi na serverima
Prompt
Kad se prijaviš, dočeka te nešto ovako:
alen@lab01:~$
Svaki deo nešto znači:
| Deo | Značenje |
|---|---|
alen | korisnik pod kojim si prijavljen |
lab01 | ime računara — bitno kad si na više servera odjednom |
~ | direktorijum u kom se nalaziš; tilda znači tvoj home |
$ | običan korisnik |
$ i # — razlika koja se pamti
alen@lab01:~$ običan korisnik [root@lab01 ~]# root, administrator sistema
Kad vidiš ljestve, sve što otkucaš ide bez ijedne provere. Nema korpe za otpatke i nema pitanja „jesi li siguran".
Zato u tutorijalima primeri počinju sa $ ili # —
to je oznaka koja ti govori kojim pravima se komanda izvršava. Sam znak ne
kucaš.
Radi kao običan korisnik, a administratorska prava uzimaj po potrebi preko sudo:
$ sudo dnf install htop
Struktura komande
Svaka komanda ima isti oblik:
komanda [opcije] [argumenti]
$ ls -l /etc │ │ │ │ │ └── argument: nad čime se radi │ └────── opcija: kako se radi └────────── komanda: šta se radi
Delovi se razdvajaju razmakom. Opcije i argumenti su često neobavezni —
ls sam za sebe radi sasvim dobro.
Kratke i duge opcije
$ ls -a kratka: jedna crtica, jedno slovo $ ls --all duga: dve crtice, cela reč — isto značenje
Kratke se brže kucaju, duge su čitljivije. U skriptama piši duge, jer ćeš ih za pola godine razumeti bez razmišljanja.
Kratke opcije se mogu spajati:
$ ls -l -a -h $ ls -lah isto to
Neke opcije primaju vrednost:
$ head -n 20 /etc/passwd $ grep --color=always "root" /etc/passwd
Redosled i osetljivost na velika slova
Linux razlikuje mala i velika slova, i to važi za sve — komande, opcije,
imena fajlova. ls nije LS, a -r i
-R su dve različite opcije.
$ ls -r obrnut redosled $ ls -R i sav sadržaj poddirektorijuma
Fajlovi Podaci.txt i podaci.txt su dva
različita fajla i mogu stajati jedan pored drugog.
Prvih nekoliko komandi
Otkucaj ih redom i pogledaj šta se dešava:
$ whoami alen $ hostname lab01 $ pwd /home/alen $ ls Documents Downloads Pictures $ date Fri Aug 21 14:32:07 CEST 2026 $ uptime 14:32:07 up 3 days, 2:14, 1 user, load average: 0.08, 0.03, 0.01 $ clear
Poslednja briše ekran. Ne briše ništa drugo — samo čisti pogled. Isto
radi i Ctrl+L.
Detaljno o pwd, ls i cd u zasebnim lekcijama.
Tab — najvažniji taster
Ovo je jedina navika koju treba da usvojiš odmah.
Umesto da otkucaš celo ime, otkucaj prvih par slova i pritisni
Tab. Shell dopunjava ostatak:
$ cd /etc/httpd/co[Tab] $ cd /etc/httpd/conf/
Ako je početak dvosmislen, ništa se ne desi. Pritisni Tab
dvaput i dobićeš spisak mogućnosti:
$ cd /etc/ss[Tab][Tab] ssh/ ssl/
Dopunjavanje radi za komande, imena fajlova, direktorijume, često i za
opcije. Na modernim sistemima systemctl re[Tab] ponudi
reload, restart, reset-failed.
Ovo nije samo brzina. Tab je i provera. Ako se ime ne dopuni, znači da tako nešto ne postoji — pogrešio si u kucanju ili nisi tamo gde misliš. Bolje da to saznaš pre nego što pritisneš Enter na komandi koja briše.
Istorija
Sve što si otkucao ostaje zapamćeno.
| Taster | Radnja |
|---|---|
↑ / ↓ | kretanje kroz ranije komande |
Ctrl+R | pretraga istorije |
!! | ponovi poslednju komandu |
!142 | ponovi komandu broj 142 |
Ctrl+R pa počneš da kucaš — shell traži poslednju komandu
koja sadrži to što kucaš:
(reverse-i-search)`httpd': systemctl restart httpd
Enter je izvršava, strelica je stavlja u red za doradu. Kad se navikneš, duge komande više ne kucaš ponovo.
Poseban slučaj — zaboravio si sudo:
$ systemctl restart httpd Failed to restart httpd.service: Access denied $ sudo !!
Ceo spisak daje history.
Prečice za uređivanje reda
Strelicama levo-desno se kroz dugu komandu putuje sporo. Ove prečice štede vreme:
| Prečica | Radnja |
|---|---|
Ctrl+A | na početak reda |
Ctrl+E | na kraj reda |
Ctrl+U | obriši sve pre kursora |
Ctrl+K | obriši sve posle kursora |
Ctrl+W | obriši prethodnu reč |
Alt+← / Alt+→ | skok po rečima |
I dve koje moraš znati:
| Prečica | Radnja |
|---|---|
Ctrl+C | prekini komandu koja je u toku |
Ctrl+D | kraj unosa; na praznom redu zatvara sesiju |
Kad se nešto zaglavi ili beskonačno ispisuje, Ctrl+C je
izlaz.
Kopiranje u terminalu
Ctrl+C u terminalu ne kopira — prekida. Za kopiranje i
lepljenje koristi Ctrl+Shift+C i Ctrl+Shift+V, ili
selekciju mišem i srednji klik.
Kad ne znaš dalje
Tri izvora, po redu koliko su brzi:
$ ls --help $ man ls $ info ls
--help daje kratak podsetnik na opcije.
man otvara puno uputstvo — kreće se
strelicama, izlazi se sa q, a traži se kucanjem
/ pa pojma.
Man stranica se otvara u less-u, pa sve prečice odatle rade i ovde.
Ne znaš ni kako se komanda zove?
$ apropos "disk space" df (1) - report file system disk space usage du (1) - estimate file space usage
Džokeri
Kad želiš više fajlova odjednom, shell sam proširuje šablone.
| Znak | Značenje |
|---|---|
* | bilo koliko bilo kojih znakova |
? | tačno jedan bilo koji znak |
[abc] | jedan od navedenih znakova |
{jpg,png} | jedna od navedenih varijanti |
$ ls *.log
$ ls izvestaj-202?.txt
$ ls slika.{jpg,png}
$ ls /var/log/*/*.gz
Bitno je razumeti da proširivanje radi shell, ne komanda. Kad
otkucaš ls *.log, shell prvo pretvori zvezdicu u spisak fajlova
i tek onda pozove ls. Sama komanda nikad ne vidi zvezdicu.
Zato pre svake opasne komande sa džokerom prvo pusti isto sa
ls, da vidiš na šta se to zapravo odnosi:
$ ls *.tmp # prvo pogledaj $ rm *.tmp # pa tek onda briši
Razmaci i navodnici
Razmak razdvaja delove komande. Zato imena fajlova sa razmakom prave probleme:
$ cat moj dokument.txt cat: moj: No such file or directory cat: dokument.txt: No such file or directory
Shell je video dva argumenta. Rešenje su navodnici:
$ cat "moj dokument.txt"
Zato se u imenima fajlova na Linuxu razmak izbegava — koristi crtice ili donje crte. Detaljno o navodnicima u drugom delu bash serije.
Više komandi u jednom redu
$ komanda1 ; komanda2 izvrši obe, bez obzira na ishod $ komanda1 && komanda2 izvrši drugu samo ako je prva uspela $ komanda1 || komanda2 izvrši drugu samo ako prva nije uspela
Razlika je važnija nego što deluje:
$ cd /nepostojeci ; rm * $ cd /nepostojeci && rm *
Prvi red ne uđe u direktorijum, ali svejedno briše — u onom u kom si
trenutno. Drugi ne radi ništa. Koristi &&.
Za spajanje izlaza jedne komande sa ulazom druge tu je pajp, tema lekcije Piping i redirekcija.
Česte greške na početku
„command not found"
$ instal htop bash: instal: command not found
Ili si pogrešio u kucanju, ili paket nije instaliran. Proveri da li program uopšte postoji:
$ which htop $ dnf provides */htop
„Permission denied"
Nemaš prava. Ako je stvarno potrebno, dodaj sudo — ali prvo se zapitaj zašto je fajl zaštićen.
Prompt se ne vraća
Komanda još radi. Neke traju dugo i ne ispisuju ništa. Ako si siguran da
je zaglavljena, Ctrl+C.
Umesto prompta stoji >
$ echo "zdravo >
Otvorio si navodnik i nisi ga zatvorio, pa shell čeka nastavak. Zatvori
navodnik i pritisni Enter, ili prekini sa Ctrl+C.
Ne vidiš ništa dok kucaš lozinku
Tako i treba. Ni zvezdice se ne prikazuju. Kucaj i pritisni Enter.
Tri stvari koje ne treba raditi
Ne lepi komande sa interneta koje ne razumeš. Naročito one koje
počinju sa sudo ili preuzimaju nešto pa odmah izvršavaju. Ako
ne znaš šta komanda radi, prvo je proveri kroz man.
Ne radi svakodnevno kao root. Nema zaštitne mreže, a jedna omaška briše sistem.
Ne kucaj rm -rf na brzinu. Ta komanda briše rekurzivno
i bez pitanja, i nema opoziva. Posebno pazi na razmak koji ne treba da bude
tu — rm -rf / home/alen/staro nije isto što i
rm -rf /home/alen/staro.
Vežba
U svojoj virtuelnoj mašini:
- Proveri ko si, gde si i koliko sistem radi
- Otkucaj
cd /etpaTab— dopuni se do/etc/ - Izlistaj sve fajlove sa nastavkom
.confu/etc - Pogledaj šta radi opcija
-hkoddf, pa uporedidfidf -h - Pronađi u
man lsšta radi opcija-S— koristi pretragu sa/ - Vrati se kroz istoriju do prve komande koju si otkucao
- Otkucaj dugačku komandu, pa je obriši sa
Ctrl+U
Kad ti Tab i Ctrl+R uđu u prste, terminal prestaje da bude
prepreka i postaje najbrži alat koji imaš.
Comments
Post a Comment