Oct 28, 2023

HTML Favicon

Favicon (skraćeno od "favorite icon") je mala ikona koja se prikazuje u kartici web pregledača pored naslova stranice. Favicon se takođe koristi kao ikona pri označavanju web stranice ili dodavanju na početni ekran na mobilnom uređaju. Ova ikona pomaže korisnicima da brže prepoznaju i identifikuju vašu web stranicu među mnogim drugim otvorenim karticama ili oznakama na traci za brzo biranje.

Evo kako možete dodati favicon u svoju HTML stranicu:

Kako dodati Favicon:

Da biste dodali favicon, pratite ove korake:

  1. Izradite favicon ikonu: Prvo, morate kreirati favicon ikonu. Obično je veličine 16x16 piksela ili 32x32 piksela. Ikona se često čuva u formatu .ico, ali možete je sačuvati i u drugim formatima kao što su .png ili .jpg.
  2. Postavite favicon ikonu u korenu vašeg veb servera: Preporučuje se da favicon ikonu postavite u korenu vašeg veb servera tako da je dostupna svim stranicama na vašem sajtu. Na primer, možete je postaviti na adresu https://www.vaša-web-stranica.com/favicon.ico.
  3. Dodajte link ka favicon ikoni u HTML-u: U dodatku na <head> sekciju vašeg HTML dokumenta, dodajte sledeći red koji definiše link ka favicon ikoni:
<link rel="icon" href="favicon.ico" type="image/x-icon">
    

Ovaj red koristi <link> element sa atributom rel="icon" kako bi označio favicon. href atribut definiše URL do vaše favicon ikone, dok type atribut definiše tip ikone. Tip image/x-icon se često koristi za favicon ikone.


Evo primera HTML koda za dodavanje favicon ikone:

      
<!DOCTYPE html>

<html>

<head>

    <title>Moj Sajt</title>

    <link rel="icon" href="https://www.vaša-web-stranica.com/favicon.ico" type="image/x-icon">

</head>

<body>

    <!-- Vaš sadržaj stranice -->

</body>

</html>

Nakon što dodate ovaj kod u svoj HTML dokument i postavite favicon ikonu na veb server, favicon će se prikazati u kartici web pregledača svaki put kada posetioci posete vašu stranicu.

HTML Linkovi

HTML linkovi se koriste za povezivanje različitih web stranica i resursa na internetu. Linkovi omogućavaju korisnicima da prelaze s jedne stranice na drugu ili da pristupe različitim veb resursima.

Kreiranje linka:

Da biste kreirali link u HTML-u, koristite <a> (anchor) element:

<a href="URL">Tekst linka</a>
    

href atribut definiše URL odredišta, a Tekst linka je vidljiv tekst linka.

Primer linka:

Ovde je primer HTML koda koji kreira jednostavan link:

<a href="https://www.primer.com">Posetite naš veb sajt</a>

Ovaj link će voditi korisnike na web stranicu "https://www.primer.com" kada se klikne na njega.

Sada znate kako kreirati osnovne linkove u HTML-u i povezivati svoju web stranicu sa drugim resursima na internetu.

HTML target Atribut

HTML target atribut se koristi u linkovima kako bi se odredilo kako će se otvoriti povezani resurs kada korisnik klikne na link.

1. _blank - Otvori u novom prozoru ili kartici:

Otvori povezani resurs u novom prozoru ili kartici web pregledača. Korisno za zadržavanje trenutne stranice otvorenom:

<a href="https://www.primer.com" target="_blank">Posetite naš veb sajt</a>

2. _self - Otvori u trenutnom prozoru ili kartici:

Otvori povezani resurs u trenutnom prozoru ili kartici web pregledača (podrazumevana vrednost ako target nije naveden):

<a href="https://www.primer.com" target="_self">Posetite naš veb sajt</a>

3. _parent - Otvori u nadređenom okviru:

Otvori povezani resurs u nadređenom okviru ako je stranica ugrađena u okvire ili koristi okvire:

<a href="https://www.primer.com" target="_parent">Posetite naš veb sajt</a>

4. _top - Otvori u najvišem okviru:

Otvori povezani resurs u najvišem okviru, zatvarajući sve okvire ako su prisutni:

<a href="https://www.primer.com" target="_top">Posetite naš veb sajt</a>

Postoji i mnogo drugih vrednosti za target atribut, ali ovi su najčešće korišćeni. Korišćenje ovog atributa vam omogućava kontrolu nad načinom otvaranja povezanih resursa nakon klika na link.

HTML Boja

U HTML-u možete lako primenjivati boje na tekst, pozadinu i druge elemente na vašoj web stranici. Postoje različiti načini za postavljanje boja:

1. Korišćenje Imena Boja

HTML omogućava korišćenje imena boja kao što su "red" (crvena), "blue" (plava), "green" (zelena), itd. Primer:

<p style="color: red;">Ovo je crveni tekst.</p>
<p style="background-color: blue; color: white;">
Ovo je tekst sa plavom pozadinom.</p>
    

2. Korišćenje Heksadecimalnih Vrednosti Boja

Heksadecimalna notacija boja se često koristi u web dizajnu. Svaka boja je predstavljena šestocifrenim heksadecimalnim brojem. Primeri:

<p style="color: #00FF00;">Ovo je zelena boja.</p>
<p style="background-color: #FFA500; color: white;">
Ovo je narandžasta pozadina.</p>
    

3. Korišćenje RGB Vrednosti Boja

RGB (Red, Green, Blue) vrednosti boja omogućavaju preciznije podešavanje boja korišćenjem kombinacije crvene, zelene i plave komponente. Primer:

<p style="color: rgb(255, 0, 0);">Ovo je crveni tekst.</p>
<p style="background-color: rgb(0, 0, 255); color: white;">
Ovo je tekst sa plavom pozadinom.</p>
    

4. Transparentnost Boja

Možete dodati transparentnost bojama koristeći RGBA vrednosti. Na primer, rgba(255, 0, 0, 0.5) predstavlja crvenu boju sa 50% transparentnošću.

<p style="color: rgba(0, 128, 0, 0.7);">
Ovo je zelena boja sa 70% transparentnošću.</p>
    

Sada znate kako primeniti boje u HTML-u. Igrajte se sa bojama kako biste prilagodili izgled vaše web stranice prema vašim potrebama i stilu.

HTML Komentari

HTML komentari su način da uključite napomene ili opise u izvorni kôd web stranice koji neće biti prikazani na samoj stranici, već služe za dokumentaciju i razumevanje koda. Komentari su korisni za programere i dizajnere kako bi lakše pratili i razumeli kôd, kao i za buduće modifikacije i održavanje web stranice.

Kako dodati komentare:

Ovo je primer komentara u jednom redu:

        <!-- Ovo je komentar u jednom redu -->
    

A ovo je primer komentara u više redova:

        <!--
            Ovo je komentar
            u više redova.
        -->
    

Primeri upotrebe komentara:

        <title>Moja Web Stranica</title>
        <!-- Ovde se nalazi meta tag za karakternu šifru -->
        <meta charset="UTF-8">
        <h1>Dobrodošli na moju web stranicu</h1>
        <p>Ovo je glavni sadržaj stranice.</p>
        <!-- Footer sekcija -->
        <footer>
            <p>© 2023 Moja Web Stranica</p>
        </footer>
    

HTML Atribut Style

HTML atribut style se koristi za postavljanje stilova (CSS) direktno na HTML elementima. Ovaj atribut omogućava vam da definišete stilove kao atribute za pojedinačne HTML elemente, što može biti korisno kada želite primeniti stilove samo na određene delove vaše web stranice. Evo kako se koristi style atribut:
        <p style="color: blue; font-size: 16px;">
        Ovo je plavi tekst veličine 16 piksela.</p>
    

U ovom primeru, style atribut je postavljen na <p> element, a vrednost atributa je CSS deklaracija koja definiše boju teksta (plava) i veličinu fonta (16 piksela) za taj paragraf. Možete koristiti različite CSS svojstva i vrednosti u style atributu kako biste prilagodili izgled i stil pojedinačnih elemenata.

Međutim, treba napomenuti da se upotreba style atributa obično ne preporučuje za velike stilizacije web stranica, jer može dovesti do neurednog i teško održivog koda. Umesto toga, preporučuje se da koristite odvojeni CSS fajl (ili interno stilizovanje u <style> sekciji) kako biste centralizovano upravljali stilovima za celu web stranicu. style atribut je koristan kada želite brzo primeniti stil na određeni element ili kada pravite jednostavne primere.

Ovde su neki od najčešće korišćenih CSS svojstava koje možete postaviti putem style atributa:

  • color: Boja teksta.
  • font-size: Veličina fonta.
  • background-color: Boja pozadine.
  • font-family: Izbor fonta.
  • text-align: Poravnanje teksta (npr. "left", "center", "right").
  • margin, padding: Spacing i margine oko elementa.

Važno je napomenuti da se style atribut primenjuje na jedan element, dok se stilovi u odvojenim CSS fajlovima mogu primeniti na više elemenata i pružaju bolju organizaciju i održavanje stilova na celoj web stranici.

HTML Paragrafi

HTML oznaka za paragraf je <p>. Paragraf se koristi za formatiranje i grupisanje teksta u blokove na web stranici. Evo kako možete koristiti oznaku za paragraf:

        <p>Ovo je primer paragrafa. Tekst unutar ove oznake će biti 
    prikazan kao odvojen paragraf na web stranici.</p>
    

U ovom primeru, tekst između <p> i </p> oznaka će biti prikazan kao odvojen paragraf na web stranici. Oznake <p> se često koriste za formatiranje teksta, dodavanje odeljaka i organizaciju sadržaja na stranici.

Ako želite da dodate više paragrafa, jednostavno ponovite oznaku <p> i </p> za svaki paragraf:

        <p>Prvi paragraf.</p>
        <p>Drugi paragraf.</p>
        <p>Treći paragraf.</p>
    

Ovo će stvoriti tri odvojena paragrafa na web stranici. Možete dodati tekst, slike ili druge elemente unutar oznake za paragraf kako biste oblikovali sadržaj na svojoj stranici.

HTML Naslovi

Naslovi u HTML-u se označavaju pomoću oznaka od <h1> do <h6>, pri čemu <h1> označava najvažniji naslov, a <h6> označava najmanje važan naslov. Naslovi se koriste za organizaciju i hijerarhijsko označavanje sadržaja na web stranici. Evo primera naslova sa odgovarajućim oznakama:

Naslov nivoa 1 (<h1>):

<h1>Ovo je naslov nivoa 1</h1>

Naslov nivoa 2 (<h2>):

<h2>Ovo je naslov nivoa 2</h2>

Naslov nivoa 3 (<h3>):

<h3>Ovo je naslov nivoa 3</h3>

Naslov nivoa 4 (<h4>):

<h4>Ovo je naslov nivoa 4</h4>

Naslov nivoa 5 (<h5>):
        <h5>Ovo je naslov nivoa 5</h5>
    
Naslov nivoa 6 (<h6>):
        <h6>Ovo je naslov nivoa 6</h6>
    

Naslovi se koriste za strukturu stranice i daju informaciju o važnosti ili hijerarhiji sadržaja. Obično, <h1> se koristi za naslov stranice, dok se ostali naslovi koriste za podnaslove ili podsekcije. Kada se koristi pravilno, ovi naslovi pomažu u boljem razumevanju i navigaciji po web stranici.

HTML Atributi

HTML atributi su dodatne informacije koje se pridružuju HTML oznakama da bi se prilagodio ili proširio njihov sadržaj ili ponašanje. Atributi se obično koriste za postavljanje vrednosti ili opcija za HTML elemenata. Evo nekoliko čestih HTML atributa i njihovih primera:

  • src: Atribut src se koristi za postavljanje izvora slike ili druge multimedijalne datoteke.
  • href: Atribut href se koristi za postavljanje URL-a za hyperlinkove.
  • alt: Atribut alt se koristi za pružanje alternativnog teksta za sliku.
  • width i height: Atributi width i height se koriste za postavljanje širine i visine slike.
  • class i id: Atributi class i id se koriste za dodeljivanje CSS stilova ili za identifikaciju elemenata putem JavaScript-a.
  • value: Atribut value se često koristi za postavljanje vrednosti polja forme.
  • placeholder: Atribut placeholder se koristi za postavljanje privremenog teksta u poljima forme.
  • disabled: Atribut disabled se koristi za onemogućavanje ili zaključavanje određenih elemenata forme ili dugmadi.
  • target: Atribut target se koristi za postavljanje načina otvaranja hyperlinkova u novom prozoru ili tabu.

Ovo su samo neki od uobičajenih HTML atributa i njihovih primera. Atributi variraju u zavisnosti od elemenata i služe za prilagođavanje i oblikovanje sadržaja na web stranici.

Primeri atributa:

Atribut src za slike:

        <img src="slika.jpg" alt="Opis slike">
    

Atribut href za hyperlinkove:

        <a href="https://www.example.com">Posetite Example.com</a>
    

Atribut alt za opis slike:

        <img src="slika.jpg" alt="Opis slike">
    

Atributi width i height za dimenzije slike:

        <img src="slika.jpg" alt="Opis slike" width="300" height="200">
    

Atributi class i id za stilizaciju i identifikaciju elemenata:

        <p class="tekst-paragrafa">Ovo je paragraf sa određenim 
            stilom.</p>
        <div id="kontejner">Ovo je div element sa jedinstvenim 
            identifikatorom.</div>
    

Atribut value za unos teksta u formi:

        <input type="text" name="korisnicko_ime" value="Vaše 
            korisničko ime">
    

Atribut placeholder za privremeni tekst u poljima forme:

        <input type="email" name="email" placeholder="Unesite svoj 
            e-mail">
    

Atribut disabled za onemogućavanje dugmeta forme:

        <button type="submit" disabled>Pošalji</button>
    

Atribut target za otvaranje hyperlinkova u novom tabu:

        <a href="https://www.example.com" target="_blank">Posetite 
            Example.com</a>
    

Svaki primer ilustruje specifičnu upotrebu atributa u HTML-u. Ovi atributi su od suštinskog značaja za kreiranje interaktivnih i prilagodljivih web stranica. Sada imate osnovno razumevanje kako ih koristiti u praksi. Srećno sa svojim HTML projektima!

Elementi HTML Stranice

HTML (Hypertext Markup Language) stranice se sastoje od različitih elemenata koji se koriste za označavanje i organizaciju sadržaja na stranici. Evo nekoliko osnovnih elemenata HTML stranice:

  • Naslovi (<h1>, <h2>, <h3>, itd.): Naslovi se koriste za označavanje različitih nivoa naslova na stranici.
  • Paragrafi (<p>): Oznaka <p> se koristi za označavanje paragrafa teksta na stranici.
  • Linkovi (<a>): Oznaka <a> se koristi za kreiranje hyperlinkova na druge web stranice ili resurse.
  • Slike (<img>): Oznaka <img> se koristi za prikazivanje slika na stranici.
  • Liste (<ul>, <ol>, <li>): Oznake <ul> i <ol> se koriste za kreiranje neuređenih i uređenih lista, dok se oznaka <li> koristi za označavanje stavki unutar lista.
  • Tabele (<table>, <tr>, <th>, <td>): Oznaka <table> se koristi za kreiranje tabela na stranici.
  • Forme (<form>, <input>, <textarea>, <button>): Oznaka <form> se koristi za kreiranje obrazaca na stranici.
  • Osnovna struktura (<html>, <head>, <body>): Ove oznake definišu osnovnu strukturu HTML dokumenta.
  • Metapodaci (<title>, <meta>): Oznaka <title> se koristi za postavljanje naslova dokumenta.
  • Sekcije (<div>, <span>): Oznake <div> i <span> se koriste za grupisanje i stilizaciju elemenata.

Šta je HTML?

HTML (Hypertext Markup Language) je standardizovani jezik za označavanje i strukturiranje sadržaja na web stranicama. To je osnovni jezik web developmenta i omogućava kreiranje i formatiranje tekstualnog i multimedijalnog sadržaja na webu. HTML koristi "oznake" (tags) da definiše različite elemente na web stranici i kako će se prikazivati pregledačima.

Osnovne karakteristike HTML-a uključuju:

  1. Oznake (Tags): HTML koristi oznake da označe različite elemente na stranici, kao što su naslovi, paragrafi, slike, linkovi, tabele, forme itd.
  2. Struktura: HTML dokument se sastoji od osnovne strukture, uključujući <html>, <head> i <body>.
  3. Atributi: Oznake često sadrže atribute koji pružavaju dodatne informacije o elementima.
  4. Hijerarhija: Oznake se često koriste u ugnježdenim strukturama, stvarajući hijerarhiju elemenata na stranici.
  5. Stilizacija: Iako je HTML osnovni jezik za strukturu, stilizacija se obično postiže pomoću CSS-a (Cascading Style Sheets).

HTML se neprestano razvija kroz različite verzije, pri čemu se dodaju nove elemente i funkcionalnosti kako bi se omogućila naprednija interaktivnost i multimedijalni sadržaj na webu. HTML5, na primer, donosi mnoge nove mogućnosti za video, audio, grafičke efekte i bolju podršku za mobilne uređaje.

Svaki HTML dokument je osnovna jedinica za kreiranje web stranica. HTML dokument definiše strukturu i sadržaj web stranice i omogućava web pregledačima da tumače i prikažu te informacije korisnicima.

HTML dokument se sastoji od tri osnovna dela: <html>, <head>, i <body>

<html> označava početak i kraj HTML dokumenta.

<head> sadrži metapodatke o stranici, kao što su naslov, karakterna šifra, veze ka spoljnim resursima i druge informacije koje nisu vidljive na samoj stranici.

<body> sadrži vidljivi sadržaj stranice, kao što su tekst, slike, linkovi, forme i ostali elementi koje korisnici vide i interagiraju sa njima.

Kako kreirati prvu HTML stranicu?

Kreiranje prve HTML stranice je odličan način da započnete sa učenjem osnova web developmenta. 

Da biste započeli sa kreiranjem svoje prve HTML stranice, sledite sledeće korake:

  1. Tekst editor: Prvo, potrebno vam je tekst editor, kao što su vi editor na Linux-u,  Notepad (za Windows), Visual Studio Code, Sublime Text ili drugi po vašem izboru.
  2. Kreirajte HTML dokument: Otvorite tekst editor i kreirajte novu datoteku. Sačuvajte je sa ekstenzijom .html, na primer, "moja_prva_stranica.html".
  3. Osnovna struktura HTML-a: Unesite osnovnu strukturu HTML dokumenta:
        <!DOCTYPE html>
        <html>
        <head>
            <title>Naslov vaše stranice</title>
        </head>
        <body>
            <!-- Ovde dodajte sadržaj svoje stranice -->
        <h1>Dobrodošli na moju prvu HTML stranicu</h1>
        <p>Ovo je prvi pasus na mojoj stranici.</p>
</body> </html>

Dodajte svoj sadržaj unutar <body> odeljka, kao što su naslov, pasusi, slike, i druge elemente.

        <h1>Dobrodošli na moju prvu HTML stranicu</h1>
        <p>Ovo je prvi pasus na mojoj stranici.</p>
    

Kada završite, sačuvajte izmene u svojoj .html datoteci i otvorite je u web pretraživaču kako biste videli svoju stranicu u akciji.

Uz ove osnovne korake, brzo ćete moći da kreirate svoju prvu HTML stranicu. Srećno!

Formatiranje stringova u Pythonu

F-stringovi

F-stringovi (formatted string literals) omogućavaju direktan unos izraza u string koristeći f ili F prefiks, a izrazi se izračunavaju i zamjenjuju tokom izvođenja:


ime = "John"
godine = 30
tekst = f"Moje ime je {ime} i imam {godine} godina."
    

Metoda format()

Metoda format() omogućava umetanje vrednosti u string koristeći zagrade {} kao oznake koje će se zameniti odgovarajućim vrednostima:


ime = "John"
godine = 30
tekst = "Moje ime je {} i imam {} godina.".format(ime, godine)
    

Interpolacija stringova (f-stringovi sa format())

Možete koristiti f-stringove zajedno sa format() metodama za dodatnu fleksibilnost:


ime = "John"
godine = 30
tekst = f"Moje ime je {ime} i imam {godine} godina.".format(ime=ime, 
                godine=godine)
    

% formatiranje

Možete koristiti % operator za formatiranje stringova slično kao u jeziku C:


ime = "John"
godine = 30
tekst = "Moje ime je %s i imam %d godina." % (ime, godine)
    

Ovi su osnovni načini za formatiranje stringova u Pythonu. Kako biste odabrali najbolji za vaše potrebe, zavisiće od specifičnih zahteva vašeg projekta i vaših preferencija.

Python PIP

pip je standardni alat za upravljanje Python paketima (bibliotekama). Koristi se za instalaciju, ažuriranje i deinstalaciju Python paketa sa Python Package Index (PyPI) i drugih izvora. Evo nekoliko osnovnih komandi i upotreba pip alata:

Instalacija paketa

Za instalaciju Python paketa koristite pip install komandu, praćenu imenom paketa:


pip install ime_paketa
    

Ažuriranje paketa

Za ažuriranje instaliranih paketa na najnoviju verziju koristite pip install --upgrade komandu:


pip install --upgrade ime_paketa
    

Deinstalacija paketa

Za deinstalaciju paketa koristite pip uninstall komandu:


pip uninstall ime_paketa
    

Lista instaliranih paketa

Za prikaz liste instaliranih paketa koristite pip list ili pip freeze komande:


pip list
    

Kreiranje zahteva za instalaciju

Možete generisati datoteku koja sadrži listu paketa i njihovih verzija koje se koriste u projektu. Ovo se često radi sa requirements.txt datotekom:


pip freeze > requirements.txt
    

Instalacija paketa iz requirements.txt datoteke

Možete instalirati sve pakete navedene u requirements.txt datoteci koristeći pip install -r komandu:


pip install -r requirements.txt
    

pip je veoma koristan alat za upravljanje Python paketima i često se koristi za instalaciju dodatnih biblioteka koje su potrebne za razvoj projekata u Pythonu.

Rad sa regex-om u Pythonu

Regex (Regular Expressions) je moćan alat za pretragu i manipulaciju tekstualnim podacima. U Pythonu, možete koristiti modul re za rad sa regularnim izrazima. Evo nekoliko primera koji objašnjavaju kako raditi sa regex-om u Pythonu:

Pretraga uzorka u stringu

Za pretragu uzorka u stringu koristite modul `re`:


import re

tekst = "Ovo je primer teksta sa brojevima 12345 i 67890."
uzorak = r'\d+'  # Traži sve nizove brojeva

rezultat = re.findall(uzorak, tekst)
print(rezultat)
    

Zamena uzorka u stringu

Možete zameniti uzorak u stringu koristeći `re.sub()` funkciju:


import re

tekst = "Dobar dan, John!"
uzorak = r'John'
zamena = 'Jane'

novi_tekst = re.sub(uzorak, zamena, tekst)
print(novi_tekst)
    

Provera da li se uzorak podudara sa stringom

Koristite `re.search()` da proverite da li se uzorak podudara sa stringom:


import re

tekst = "Python je sjajan jezik za programiranje."
uzorak = r'Python'

if re.search(uzorak, tekst):
    print("Uzorak pronađen.")
else:
    print("Uzorak nije pronađen.")
    

Razdvajanje teksta na osnovu uzorka

Možete razdvojiti tekst koristeći `re.split()`:


import re

tekst = "Primer: 123,456,789"
uzorak = r','
delovi = re.split(uzorak, tekst)

print(delovi)
    

Korišćenje grupa u regex-u

Koristite grupe u regex-u da biste izdvojili podatke:


import re

tekst = "Email adresa: john.doe@example.com"
uzorak = r'(\w+\.\w+@\w+\.\w+)'
rezultat = re.search(uzorak, tekst)

if rezultat:
    email = rezultat.group(1)
    print("Pronađena email adresa:", email)
    

Ovo su osnovni koncepti za rad sa regex-om u Pythonu. Regex vam omogućava da definišete kompleksne uzorke za pretragu i manipulaciju tekstom.

Rad sa JSON-om u Python

Parsiranje JSON podataka

Za parsiranje JSON podataka koristite `json.loads()` funkciju koja pretvara JSON string u Python objekat:


import json

json_string = '{"ime": "John", "prezime": "Doe", "godine": 30}'
python_objekat = json.loads(json_string)

print(python_objekat["ime"])
print(python_objekat["godine"])
    

Serijalizacija u JSON format

Za serijalizaciju Python objekata u JSON format koristite `json.dumps()` funkciju:


import json

python_objekat = {"ime": "John", "prezime": "Doe", "godine": 30}
json_string = json.dumps(python_objekat)

print(json_string)
    

Rad sa JSON fajlovima

Možete čitati i pisati JSON podatke iz/ka JSON fajlovima:


import json

# Čitanje JSON podataka iz fajla
with open("podaci.json", "r") as fajl:
    json_string = fajl.read()
    python_objekat = json.loads(json_string)

# Pisanje Python objekta u JSON fajl
python_objekat = {"ime": "John", "prezime": "Doe", "godine": 30}
with open("podaci.json", "w") as fajl:
    json_string = json.dumps(python_objekat)
    fajl.write(json_string)
    

Ovo su osnovni koncepti za rad sa JSON-om u Pythonu. JSON je često korišćen za razmenu podataka između web servisa, skladištenje konfiguracionih podataka, i mnoge druge svrhe.

Rad sa datumima u Pythonu

Importovanje modula datetime

Prvo morate importovati modul `datetime` kako biste mogli da radite sa datumima i vremenima:


import datetime
    

Trenutni datum i vreme

Koristite `datetime.datetime.now()` za dobijanje trenutnog datuma i vremena:


trenutni_datum_i_vreme = datetime.datetime.now()
print(trenutni_datum_i_vreme)
    

Rad sa datumima

Koraci za rad sa datumima:


# Kreiranje datuma
datum = datetime.date(2023, 5, 15)

# Trenutni datum
trenutni_datum = datetime.date.today()

# Prikazivanje datuma
print(datum)
print(trenutni_datum)
    

Rad sa vremenima

Koraci za rad sa vremenima:


# Kreiranje vremena
vreme = datetime.time(9, 30, 0)

# Trenutno vreme
trenutno_vreme = datetime.datetime.now().time()

# Prikazivanje vremena
print(vreme)
print(trenutno_vreme)
    

Formatiranje datuma i vremena

Koristite metodu `strftime()` za formatiranje datuma i vremena prema željenom obrascu:


# Formatiranje datuma
formatiran_datum = trenutni_datum.strftime("%d/%m/%Y")
print(formatiran_datum)

# Formatiranje vremena
formatirano_vreme = trenutno_vreme.strftime("%H:%M:%S")
print(formatirano_vreme)
    

Računanje sa datumima

Koraci za računanje sa datumima, kao što je dodavanje dana ili računanje razlike između datuma:


# Dodavanje dana
sutra = trenutni_datum + datetime.timedelta(days=1)
print(sutra)

# Razlika između datuma
razlika = sutra - trenutni_datum
print(razlika.days)
    

Ovo su osnovni koncepti za rad sa datumima i vremenima u Pythonu. Modul `datetime` nudi mnoge naprednije funkcionalnosti za rad sa datumima i vremenima.

Python nizovi

Osnovna sintaksa niza

Nizovi su uređene kolekcije podataka koje čuvaju više vrednosti. Elementi niza su odvojeni zarezima i definišu se pomoću uglatih zagrada:


niz = [element1, element2, element3]
    

Primer 1: Kreiranje i pristup elementima niza

Ovaj primer kreira niz voća i pristupa elementima niza koristeći indekse:


fruits = ["jabuka", "banana", "kivi", "nar"]
print(fruits[0])  # Prikazuje "jabuka"
print(fruits[2])  # Prikazuje "kivi"
    

Primer 2: Dodavanje elemenata u niz

Ovaj primer dodaje nove elemente u niz koristeći metode `append` i `insert`:


fruits = ["jabuka", "banana"]
fruits.append("kivi")
fruits.insert(1, "nar")
print(fruits)  # Prikazuje ["jabuka", "nar", "banana", "kivi"]
    

Primer 3: Promena vrednosti elementa niza

Ovaj primer menja vrednost drugog elementa niza:


fruits = ["jabuka", "banana", "kivi"]
fruits[1] = "nar"
print(fruits)  # Prikazuje ["jabuka", "nar", "kivi"]
    

Primer 4: Brisanje elemenata iz niza

Ovde koristimo metode `remove` i `del` za brisanje elemenata iz niza:


fruits = ["jabuka", "banana", "kivi"]
fruits.remove("banana")
del fruits[0]
print(fruits)  # Prikazuje ["kivi"]
    

Nizovi su važan koncept u Pythonu i koriste se za organizaciju i manipulaciju podacima u mnogim situacijama.

Python lambda funkcije

Osnovna sintaksa

Lambda funkcija, takođe poznata kao anonimna funkcija, koristi se za definisanje kratkih funkcija bez ključne reči `def`. Osnovna sintaksa je:


lambda argumenti: izraz
    

Primer 1: Sabiranje dva broja

Ova lambda funkcija sabira dva broja:


saberi = lambda x, y: x + y
rezultat = saberi(3, 5)
print(rezultat)  # Output: 8
    

Primer 2: Sortiranje liste

Ovaj primer koristi lambda funkciju za sortiranje liste studenata po godinama:


studenti = [
    {"ime": "Marko", "godine": 25},
    {"ime": "Jelena", "godine": 22},
    {"ime": "Nikola", "godine": 28}
]

studenti.sort(key=lambda student: student["godine"])
print(studenti)
    

Primer 3: Filtriranje liste

Ovaj primer koristi lambda funkciju za filtriranje parnih brojeva iz liste:


brojevi = [1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10]
parni_brojevi = list(filter(lambda x: x % 2 == 0, brojevi))
print(parni_brojevi)
    

Lambda funkcije su korisne za jednostavne operacije i zadatke koji zahtevaju brze i kratke funkcije.

Python funkcije

Osnovna sintaksa funkcije

Funkcije u Pythonu su blokovi koda koji izvršavaju određene akcije ili računaju vrednosti i mogu se koristiti više puta u programu:


def ime_funkcije(argumenti):
    # Blok koda funkcije
    naredba1
    naredba2
    return rezultat
    

Primer 1: Funkcija bez argumenata

Ova funkcija `pozdrav` ne prima argumente i vraća pozdravnu poruku:


def pozdrav():
    return "Zdravo, svete!"

poruka = pozdrav()
print(poruka)
    

Primer 2: Funkcija sa argumentima

Ova funkcija `sabiranje` prima dva argumenta, sabira ih i vraća rezultat:


def sabiranje(a, b):
    rezultat = a + b
    return rezultat

rezultat = sabiranje(3, 5)
print(rezultat)
    

Primer 3: Funkcija sa podrazumevanim vrednostima argumenata

Ova funkcija `dobrodoslica` ima podrazumevanu vrednost za argument `ime` ako se ne navede vrednost:


def dobrodoslica(ime="Gost"):
    poruka = "Dobrodošao, " + ime + "!"
    return poruka

poruka = dobrodoslica("Marko")
print(poruka)

poruka = dobrodoslica()  # Koristi podrazumevanu vrednost "Gost"
print(poruka)
    

Primer 4: Funkcija sa više povratnih vrednosti

Ova funkcija `kvadrat_i_kvadrad` vraća dve vrednosti koje se zatim dodeljuju dvema promenljivima:


def kvadrat_i_kvadrad(a):
    kvadrat = a ** 2
    kvadrad = a ** 4
    return kvadrat, kvadrad

kv, kvd = kvadrat_i_kvadrad(2)
print("Kvadrat:", kv)
print("Kvadrad:", kvd)
    

Funkcije su korisne za organizaciju i ponovno korišćenje koda u Pythonu.

Python FOR petlja

Osnovna sintaksa

`for` petlja se koristi za iteriranje kroz sekvence i izvršavanje određenih akcija za svaki element u toj sekvenci:


for element in sekvenca:
    # Blok koda koji se izvršava za svaki element u sekveneci
    naredba1
    naredba2
    

Primer 1: Iteriranje kroz listu

Ovaj primer ispisuje sve brojeve u listi:


brojevi = [1, 2, 3, 4, 5]
for broj in brojevi:
    print(broj)
    

Primer 2: Iteriranje kroz string

Ovaj primer ispisuje svako slovo u stringu "Ana":


ime = "Ana"
for karakter in ime:
    print(karakter)
    

Primer 3: Korišćenje range() funkcije

Ovaj primer koristi `range()` funkciju za generisanje sekvence brojeva od 0 do 4 i ispisuje ih:


for i in range(5):
    print(i)
    

Primer 4: Iteriranje kroz rečnik

Ovaj primer ispisuje informacije o studentima iz rečnika:


studenti = {"Marko": 25, "Jelena": 22, "Nikola": 28}
for ime, godine in studenti.items():
    print(ime, "ima", godine, "godina.")
    

`for` petlje su korisne za iteraciju kroz različite vrste podataka i izvršavanje određenih operacija za svaki element u tim podacima.

Python WHILE petlja

Osnovna sintaksa

`while` petlja se koristi za ponavljano izvršavanje bloka koda dok je određeni uslov tačan:


while uslov:
    # Blok koda koji se izvršava dok je uslov tačan
    naredba1
    naredba2
    

Primer 1: Jednostavna while petlja

Ovaj primer ispisuje brojeve od 1 do 5 koristeći `while` petlju:


broj = 1
while broj <= 5:
    print(broj)
    broj += 1
    

Primer 2: Unos korisnika

Ova petlja traži od korisnika da unese broj 5, i ponavlja unos dok se ne unese tačan broj:


broj = 0
while broj != 5:
    broj = int(input("Unesite broj 5: "))
    

Primer 3: Kombinacija while i if izjava

Ovaj primer koristi `while` petlju za ispisivanje parnih i neparnih brojeva od 1 do 10:


broj = 1
while broj <= 10:
    if broj % 2 == 0:
        print(broj, "je paran broj.")
    else:
        print(broj, "je neparan broj.")
    broj += 1
    

Bitno je osigurati da će uslov u `while` petlji postati netačan u nekom trenutku kako bi se izbegao beskonačan ciklus.

Python If else

Osnovna if izjava

Osnovna `if` izjava se koristi za izvršavanje određenog koda ako je uslov tačan:


if uslov:
    # Izvršava se ako je uslov tačan
    naredba1
    naredba2
    

Primer:


broj = 10
if broj > 5:
    print("Broj je veći od 5.")
    

if i else izjava

if i else izjava se koristi za donošenje odluke između dva moguća toka izvršavanja:


if uslov:
    # Izvršava se ako je uslov tačan
    naredba1
    naredba2
else:
    # Izvršava se ako uslov nije tačan
    naredba3
    naredba4
    

Primer:


broj = 3
if broj > 5:
    print("Broj je veći od 5.")
else:
    print("Broj nije veći od 5.")
    

if, elif (else if) i else izjava

if, elif i else izjava se koristi za donošenje odluka između više mogućih toka izvršavanja:


if uslov1:
    # Izvršava se ako je uslov1 tačan
    naredba1
    naredba2
elif uslov2:
    # Izvršava se ako je uslov2 tačan (opciono)
    naredba3
    naredba4
else:
    # Izvršava se ako nijedan uslov nije tačan (opciono)
    naredba5
    naredba6
    

Primer:


broj = 7
if broj > 10:
    print("Broj je veći od 10.")
elif broj > 5:
    print("Broj je veći od 5, ali manji ili jednak 10.")
else:
    print("Broj je manji ili jednak 5.")
    

Python rečnici (dictionaries)

U Pythonu, rečnik (dictionary) je kolekcija parova ključ-vrednost (key-value), gde svaki ključ mapira na određenu vrednost. Rečnici su neuređeni, promenljivi i omogućavaju brz pristup vrednostima putem ključeva. Ključevi u rečniku su jedinstveni, što znači da ne možete imati više istih ključeva u istom rečniku. Evo osnovnih operacija i primera za rad sa rečnicima:

Kreiranje rečnika

Rečnik se može kreirati koristeći vitičaste zagrade {} i dodavanjem parova ključ-vrednost unutar njih.


my_dict = {"ime": "Ana", "godine": 30, "grad": "Beograd"}
    

Pristup vrednostima

Koristite ključ da biste pristupili odgovarajućoj vrednosti u rečniku.


ime = my_dict["ime"]
    

Izmena vrednosti

Možete promeniti vrednost za određeni ključ.


my_dict["godine"] = 31
    

Dodavanje novih parova

Možete dodati novi par ključ-vrednost u rečnik.


my_dict["jezik"] = "Python"
    

Brisanje parova

Koristite ključ za brisanje određenog para.


del my_dict["grad"]
    

Petlje kroz rečnik

Možete iterirati kroz ključeve, vrednosti ili parove ključ-vrednost koristeći petlje.


for key in my_dict:
    print(key, my_dict[key])
    

Provera prisustva ključa

Možete proveriti da li određeni ključ postoji u rečniku.


if "ime" in my_dict:
    print("Ključ 'ime' postoji.")
    

Metode za Rad sa Python Rečnicima

Metoda keys()

Vraća listu svih ključeva u rečniku.


my_dict = {"ime": "Ana", "godine": 30, "grad": "Beograd"}
kljucevi = my_dict.keys()
    

Rezultat: kljucevi = dict_keys(['ime', 'godine', 'grad'])

Metoda values()

Vraća listu svih vrednosti u rečniku.


vrednosti = my_dict.values()
    

Rezultat: vrednosti = dict_values(['Ana', 30, 'Beograd'])

Metoda items()

Vraća listu torki (ključ, vrednost) za sve parove u rečniku.


parovi = my_dict.items()
    

Rezultat: parovi = dict_items([('ime', 'Ana'), ('godine', 30), ('grad', 'Beograd'])

Metoda get()

Vraća vrednost za određeni ključ. Ako ključ ne postoji, vraća podrazumevanu vrednost.


ime = my_dict.get("ime", "Nepoznato")
grad = my_dict.get("grad", "Nepoznato")
    

Rezultat: ime = Ana, grad = Beograd

Metoda pop()

Uklanja par (ključ, vrednost) za određeni ključ i vraća vrednost.


godine = my_dict.pop("godine")
    

Rezultat: godine = 30

Metoda update()

Ažurira rečnik sa novim ključevima i vrednostima.


novi_podaci = {"jezik": "Python", "zanimanje": "Programer"}
my_dict.update(novi_podaci)
    

Rezultat: my_dict = {'ime': 'Ana', 'grad': 'Beograd', 'jezik': 'Python', 'zanimanje': 'Programer'}

Python set

Python set je kolekcija jedinstvenih elemenata bez određenog redosleda. Setovi se koriste za čuvanje jedinstvenih vrednosti, a imaju nekoliko osnovnih operacija kao što su dodavanje, brisanje, petlje, i razne metode. Evo objašnjenja tih operacija i nekoliko primera:

Dodavanje elemenata

Koristite metodu add() da biste dodali element u set.

Brisanje elemenata

Koristite metodu remove() da biste uklonili određeni element iz seta. Ako element ne postoji, izazvaće grešku. Koristite metodu discard() da biste uklonili element iz seta. Neće izazvati grešku ako element ne postoji. Koristite metodu pop() da biste uklonili i vratili proizvoljni element iz seta.

Petlje kroz set

Koristite petlju for da biste iterirali kroz elemente seta.

Spajanje (join) elemenata

Setovi nemaju redosled, pa se ne "spajaju" na isti način kao stringovi ili liste.

Metode setova

Koristite različite metode za operacije sa setovima:

  • union(): Vraća uniju dva seta (sve jedinstvene elemente iz oba seta).
  • intersection(): Vraća presek dva seta (sve zajedničke elemente).
  • difference(): Vraća razliku dva seta (elemente koji su u prvom setu, ali ne u drugom).
  • clear(): Uklanja sve elemente iz seta.

Dodavanje elemenata u set

Koristite metodu add() za dodavanje elemenata u set.


my_set = set()
my_set.add(1)
my_set.add(2)
    

Rezultat: my_set = {1, 2}

Brisanje elemenata iz seta

Koristite metode remove(), discard() ili pop() za brisanje elemenata iz seta.


my_set = {1, 2, 3}
my_set.remove(2)
my_set.discard(3)
element = my_set.pop()
    

Rezultat: my_set = {1}, element = 1

Petlje kroz set

Koristite petlju for za iteraciju kroz elemente seta.


my_set = {1, 2, 3}
for element in my_set:
    print(element)
    

Rezultat: 1, 2, 3 (redosled može varirati)

Metode setova

Koristite različite metode za operacije sa setovima.


set1 = {1, 2, 3}
set2 = {3, 4, 5}
union_set = set1.union(set2)
intersection_set = set1.intersection(set2)
difference_set = set1.difference(set2)
set1.clear()
    

Unija: {1, 2, 3, 4, 5}

Presek: {3}

Razlika: {1, 2}

Set1 nakon clear(): {}

Python Tuple

Python tuple je uređeni, nepromenljivi, i heterogeni kolekcionarni podatak. To znači da tuple može sadržavati različite tipove podataka (npr. brojevi, stringovi, itd.) i da se elementi ne mogu promeniti nakon što su dodati u tuple. Tuple se često koriste za čuvanje povezanih podataka koji ne bi trebali da budu promenjeni.

Ključne Karakteristike Tuple-a

  • Uređeni: Elementi u tuple-u se čuvaju u određenom redosledu, što znači da možete pristupiti elementima prema njihovim indeksima.
  • Nepromenljivi: Nakon što kreirate tuple, ne možete menjati njegove elemente. To znači da ne možete dodavati, brisati ili menjati elemente u tuple-u.
  • Heterogeni: Tuple može sadržavati elemente različitih tipova podataka. Na primer, možete imati tuple koji sadrži brojeve, stringove i druge podatke.
  • Ograničenja i Performanse: Tuple su obično brži od lista jer su nepromenljivi, ali imaju ograničene metode u poređenju sa listama.

Kreiranje Tuple-a

Kako kreirati tuple u Pythonu:


my_tuple = (1, "Hello", 3.14)
    

Pristup Elementima Tuple-a

Pristup elementima tuple-a:


print(my_tuple[0])  # Pristup prvom elementu
print(my_tuple[1])  # Pristup drugom elementu
    

Tuple se često koriste kad želite da sačuvate podatke koji bi trebali da budu nepromenljivi, kao što su koordinate tačke u 2D prostoru ili imena dana u nedelji.

Tuple Loop i Spajanje u Pythonu


Iteracija kroz Tuple (Tuple Loop)

Možete koristiti petlje za iteraciju kroz elemente tuple-a. Na primer:


my_tuple = (1, 2, 3, 4, 5)

for element in my_tuple:
    print(element)
    

Ovo će iterirati kroz sve elemente u tuple-u my_tuple i ispisati ih na ekranu.

Spajanje Stringova unutar Tuple-a

Budući da su tuple-ovi nepromenljivi, ne možete direktno dodavati ili spajati elemente unutar tuple-a. Međutim, možete koristiti elemente tuple-a za kreiranje novih stringova ili drugih podataka prema vašim potrebama.

Na primer, ako imate tuple sa stringovima:


my_tuple = ("Hello", "World")
    

Možete koristiti ove stringove za kreiranje novog stringa:


new_string = my_tuple[0] + " " + my_tuple[1]
print(new_string)
# Output: "Hello World"
    

Ovo nije "join" u tradicionalnom smislu, već jednostavno spajanje stringova koristeći konkatenaciju.

Ako imate konkretnije pitanje ili više informacija o tome šta tačno želite postići sa tuple-om, slobodno podelite više detalja kako bih mogao da pružim preciznije informacije.

Metode za Tuple u Pythonu

Metoda count()

Metoda count() se koristi za brojanje koliko puta se određena vrednost pojavljuje u tuple-u.


my_tuple = (1, 2, 2, 3, 2, 4, 2, 5)
broj_dvojki = my_tuple.count(2)
    

Rezultat: broj_dvojki = 4

Metoda index()

Metoda index() se koristi za pronalaženje indeksa prvog pojavljivanja određene vrednosti u tuple-u.


my_tuple = (1, 2, 3, 4, 5)
indeks = my_tuple.index(3)
    

Rezultat: indeks = 2

Metode za rad sa listama u Pythonu

Python nudi mnoge korisne metode za rad sa listama. Evo nekoliko često korišćenih metoda za liste i odgovarajućih primera:

Dodavanje Elementa

append(): Dodaje element na kraj liste.


    brojevi = [1, 2, 3]
    brojevi.append(4)
    

Rezultat: [1, 2, 3, 4]

Uklanjanje Elementa

remove(): Uklanja prvi pojavljivanje određenog elementa iz liste.

pop(): Uklanja element na određenom indeksu i vraća ga.


    gradovi = ["Beograd", "Novi Sad", "Niš"]
    gradovi.remove("Novi Sad")
    

Rezultat: ["Beograd", "Niš"]


    izbaceni_grad = gradovi.pop(0)
    

Rezultat: izbaceni_grad = "Beograd", gradovi = ["Niš"]

Pronalaženje Indeksa Elementa

index(): Vraća indeks prvog pojavljivanja određenog elementa.


    brojevi = [1, 2, 3, 4, 5]
    indeks = brojevi.index(3)
    

Rezultat: indeks = 2

Provera Prisustva Elementa

in operator: Proverava da li se određeni element nalazi u listi.


    brojevi = [1, 2, 3, 4, 5]
    rezultat = 3 in brojevi
    

Rezultat: True

Sortiranje Liste

sort(): Sortira listu.


    brojevi = [3, 1, 4, 1, 5, 9, 2, 6, 5, 3, 5]
    brojevi.sort()
    

Rezultat: [1, 1, 2, 3, 3, 4, 5, 5, 5, 6, 9]

Reverziranje Liste

reverse(): Menja redosled elemenata u listi.


    brojevi = [1, 2, 3, 4, 5]
    brojevi.reverse()
    

Rezultat: [5, 4, 3, 2, 1]

Brojanje Pojavljivanja Elementa

count(): Broji koliko puta se određeni element pojavljuje u listi.


    brojevi = [1, 2, 2, 3, 2, 4, 2, 5]
    broj_dvojki = brojevi.count(2)
    

Rezultat: broj_dvojki = 4

Liste u Pythonu

U Pythonu, lista je vrsta podataka koja omogućava skladištenje više elemenata u jednoj promenljivoj. Liste su promenljive i uređene, što znači da možete dodavati, uklanjati i menjati elemente unutar liste, a elementi se čuvaju u redosledu u kojem su dodavani. Evo osnovnih informacija o listama i nekoliko primera:

Kreiranje Liste

Listu možete kreirati koristeći uglaste zagrade [] i razdvajajući elemente zapetama:


    brojevi = [1, 2, 3, 4, 5]
    gradovi = ["Beograd", "Novi Sad", "Niš"]
    meseci = ["Januar", "Februar", "Mart"]
    prazna_lista = []
    

Pristup Elementima Liste

Elementima liste možete pristupiti korišćenjem indeksa (počevši od 0):


    grad = gradovi[0]  # Pristup prvoj stavci (Beograd)
    mesec = meseci[2]  # Pristup trećoj stavci (Mart)
    

Izmena i Dodavanje Elementa

Možete izmeniti vrednost elementa i dodavati nove elemente:


    gradovi[1] = "Subotica"  # Menja vrednost druge stavke
    brojevi.append(6)  # Dodaje novi broj (6) na kraj liste
    

Dužina Liste

Možete saznati dužinu liste korišćenjem funkcije len():


    duzina = len(meseci)  # Dužina je 3
    

Prolazak kroz Listu

Elementi liste se mogu prolaziti kroz petljama:


    for mesec in meseci:
        print(mesec)
    

Brisanje Elementa

Elemente možete ukloniti iz liste koristeći remove() ili del operator:


    gradovi.remove("Novi Sad")  # Uklanja "Novi Sad" iz liste
    del brojevi[2]  # Uklanja treći element (indeks 2) iz liste
    

Operacije sa Listama

Python omogućava različite operacije sa listama, uključujući spajanje listi, ponavljanje i druge:


    lista1 = [1, 2, 3]
    lista2 = [4, 5]
    spojena_lista = lista1 + lista2  # Spaja dve liste
    ponovljena_lista = lista1 * 3  # Ponavlja listu tri putaSortiranje 
                                        Liste

Sortiranje Liste

Možete sortirati listu korišćenjem metode sort(). Ovo će sortirati originalnu listu:


    brojevi = [3, 1, 4, 1, 5, 9, 2, 6, 5, 3, 5]
    brojevi.sort()
    

Output: [1, 1, 2, 3, 3, 4, 5, 5, 5, 6, 9]

Ako želite sačuvati originalnu listu i dobiti sortiranu verziju, možete koristiti funkciju sorted():


    brojevi = [3, 1, 4, 1, 5, 9, 2, 6, 5, 3, 5]
    sortirani_brojevi = sorted(brojevi)
    

Output: [1, 1, 2, 3, 3, 4, 5, 5, 5, 6, 9]

Kopiranje Liste

Kopiranje liste možete uraditi na nekoliko načina, uključujući segmentaciju, list() funkciju, copy() metodu i modul copy.

Na primer, korišćenje segmentacije:


    originalna_lista = [1, 2, 3]
    kopirana_lista = originalna_lista[:]
    

Spajanje Lista

Možete spojiti dve ili više lista koristeći operator + ili metodu extend().

Na primer, korišćenje operatora +:


    lista1 = [1, 2, 3]
    lista2 = [4, 5, 6]
    spojena_lista = lista1 + lista2
    

Možete koristiti i metodu extend():


    lista1 = [1, 2, 3]
    lista2 = [4, 5, 6]
    lista1.extend(lista2)
    

Operatori u Pythonu

Aritmetički operatori

Operatori za matematičke operacije:


    + (Sabiranje): 5 + 3 = 8
    - (Oduzimanje): 10 - 4 = 6
    * (Množenje): 6 * 4 = 24
    / (Deljenje): 15 / 3 = 5.0
    // (Celo deljenje): 15 // 3 = 5
    % (Ostatak pri deljenju): 10 % 3 = 1
    ** (Stepenovanje): 2 ** 3 = 8
    

Operatori poređenja

Operatori za poređenje vrednosti:


    == (Jednako): 5 == 3 je False
    != (Nije jednako): 5 != 3 je True
    < (Manje od): 5 < 3 je False
    > (Veće od): 5 > 3 je True
    <= (Manje ili jednako): 5 <= 5 je True
    >= (Veće ili jednako): 5 >= 5 je True
    

Logički operatori

Operatori za logičke operacije:


    and (Logičko "i"): True and False je False
    or (Logičko "ili"): True or False je True
    not (Logičko "nije"): not True je False
    

Operatori pridruživanja

Operatori za dodeljivanje vrednosti promenljivama:


    = (Dodeljivanje vrednosti): broj = 10
    
    += (Sabiranje i dodeljivanje): broj += 3 
	(ekvivalentno broj = broj + 3)
    
    -= (Oduzimanje i dodeljivanje): broj -= 2 
	(ekvivalentno broj = broj - 2)
                                    
    i slični operatori za množenje (*=), deljenje (/=), 
    i ostatak pri deljenju (%=).
    

Boolean vrednosti u Pythonu

Boolean vrednost u Pythonu je podaci tip koji ima samo dve moguće vrednosti: True (istina) i False (neistina). Boolean vrednosti se često koriste za uslove i kontrole toka u programiranju, gde se odluke donose na osnovu istinitosti određenih izraza.

Istina (True)

Ova vrednost označava da je izraz istinit.


    istina = True
    

Neistina (False)

Ova vrednost označava da je izraz neistinit.


    neistina = False
    

Primer:

Boolean vrednosti se često koriste u uslovima (if, elif, else), petljama (for, while), i drugim situacijama gde je potrebno doneti odluke na osnovu istinitosti određenih izraza.


    broj = 42

    if broj < 50:
        print("Broj je manji od 50.")  # Ovo će se izvršiti
    else:
        print("Broj nije manji od 50.")
    

Output: Broj je manji od 50.

Funkcije za rad sa stringovima u Pythonu

len() - Dužina Stringa

Funkcija len() se koristi za dobijanje dužine stringa:


    tekst = "Ovo je primer stringa."
    duzina = len(tekst)
    # Duzina: 21
    

upper() i lower() - Pretvaranje u Velika i Mala Slova

Ove funkcije se koriste za konverziju slova u velika ili mala:


    tekst = "Hello World"
    velika_slova = tekst.upper()
    mala_slova = tekst.lower()
    # velika_slova: "HELLO WORLD"
    # mala_slova: "hello world"
    

strip() - Uklanjanje Belina

Funkcija strip() se koristi za uklanjanje belina sa početka i kraja stringa:


    tekst = "   Ovo je tekst sa belinama   "
    ociscen_tekst = tekst.strip()
    # ociscen_tekst: "Ovo je tekst sa belinama"
    

replace() - Zamena Delova Stringa

Funkcija replace() se koristi za zamenu dela stringa drugim tekstom:


    tekst = "Ovo je primer za zamenu."
    novi_tekst = tekst.replace("primer", "primerka")
    # novi_tekst: "Ovo je primerka za zamenu."
    

split() - Podela Stringa

Funkcija split() se koristi za podelu stringa na delove na osnovu određenog separatora:


    tekst = "Jedan, Dva, Tri"
    delovi = tekst.split(", ")
    # delovi: ["Jedan", "Dva", "Tri"]
    

join() - Spajanje Delova Stringa

Funkcija join() se koristi za spajanje elemenata liste u jedan string koristeći određeni separator:


    lista = ["Jedan", "Dva", "Tri"]
    tekst = ", ".join(lista)
    # tekst: "Jedan, Dva, Tri"
    

startswith() i endswith() - Provera Prefiksa i Sufiksa

Ove funkcije se koriste za proveru da li string počinje ili završava određenim prefiksom ili sufiksom:


    tekst = "Ovo je primer."
    pocinje = tekst.startswith("Ovo")
    zavrsava = tekst.endswith("primer.")
    # pocinje: True
    # zavrsava: True
    

find() i index() - Pronalaženje Pozicije Podstringa

Ove funkcije se koriste za pronalaženje pozicije određenog podstringa u stringu:


    tekst = "Ovo je primer za pretragu."
    pozicija1 = tekst.find("primer")
    pozicija2 = tekst.index("pretragu")
    # pozicija1: 8
    # pozicija2: 17
    

Rad sa Stringovima u Pythonu

Deklarisanje stringa

Stringovi se deklarišu jednostavno navođenjem teksta između dvostrukih ili jednostrukih navodnika:


    tekst = "Ovo je primer stringa."
    

Spajanje stringova (konkatenacija)

Možete spojiti dva stringa koristeći operator "+" i dodati razmak između njih:


    prvi_string = "Hello"
    drugi_string = "World"
    rezultat = prvi_string + " " + drugi_string
    # Rezultat: "Hello World"
    

Dužina stringa

Mozete dobiti dužinu stringa koristeći funkciju len():


    tekst = "Ovo je primer."
    duzina = len(tekst)
    # Duzina: 14
    

Isecanje stringa (slicing)

Mozete iseći deo stringa koristeći indeksiranje:


    tekst = "Python je sjajan"
    podstring = tekst[7:9]  # Isecanje od indeksa 7 do 9
    # podstring: "je"
    

Formatiranje stringa

Stringove možete formatirati ubacivanjem vrednosti u string koristeći f-string-ove:


    ime = "Ana"
    godine = 30
    poruka = f"Moj nadimak je {ime} i imam {godine} godina."
    # poruka: "Moj nadimak je Ana i imam 30 godina."
    

Razlika između jednostukih i dvostrukih navodnika u Pythonu

Jednostuki navodnici (' ')

Jednostuki navodnici se koriste za definisanje stringa:


    jednostruki_string = 'Ovo je jednostuki string.'
    

Dvostruki navodnici (" ")

Dvostruki navodnici se takođe koriste za definisanje stringa:


    dvostruki_string = "Ovo je dvostruki string."
    

Upotreba escape sekvenci

Ponekad možete koristiti dvostruke navodnike kada string sadrži jednostuke navodnike bez upotrebe escape sekvenci:


    primer1 = "Ovo je 'primer' sa dvostrukim navodnicima."
    

Ili možete koristiti escape sekvence unutar jednostukih navodnika:


    primer2 = 'Ovo je \'primer\' sa jednostukim navodnicima.'
    

Ovo omogućava veću fleksibilnost u definisanju stringova u Pythonu.

Konverzija tipova podataka u Pythonu

Casting u programiranju se odnosi na promenu tipa podatka promenljive sa jednog tipa na drugi. U Pythonu, možete izvršiti casting (konverziju) pomoću određenih funkcija ili konstruktorima za različite tipove podataka. Evo nekoliko primera castinga u Pythonu:

Casting u ceo broj (int)

Možete konvertovati druge tipove podataka u ceo broj koristeći funkciju int().


    decimalni = 3.14
    ceo_broj = int(decimalni)  # Konverzija decimalnog broja u ceo broj
    

Casting u decimalni broj (float)

Možete konvertovati druge tipove podataka u decimalni broj koristeći funkciju float().


    broj = 42
    decimalni_broj = float(broj)  
    # Konverzija celog broja u decimalni broj
    

Casting u nisku (string)

Možete konvertovati druge tipove podataka u nisku koristeći funkciju str().


    broj = 42
    niska = str(broj)  # Konverzija celog broja u nisku
    

Casting u kompleksni broj (complex)

Možete konvertovati druge tipove podataka u kompleksni broj koristeći konstruktor complex().


    ceo_broj = 5
    imaginarni_deo = 2
    kompleksni = complex(ceo_broj, imaginarni_deo)  
    # Konverzija celog broja u kompleksni broj
    

Casting u listu (list)

Možete konvertovati druge tipove podataka u listu koristeći funkciju list().


    niska = "Python"
    lista = list(niska)  # Konverzija niske u listu karaktera
    

Casting u rečnik (dict)

Možete konvertovati druge tipove podataka u rečnik koristeći funkciju dict().


    lista = [("kljuc", "vrednost")]
    recnik = dict(lista)  # Konverzija liste u rečnik
    

Casting vam omogućava da promenite tip podataka promenljive prema svojim potrebama i izvršite operacije koje zahtevaju specifičan tip podataka. Ovo je korisno za obradu podataka i manipulaciju tipovima podataka u Pythonu.

Tipovi brojeva u Pythonu

Celi brojevi (int)

Celi brojevi su brojevi bez decimalnih mesta. Na primer:


    broj1 = 42
    broj2 = -7
    broj3 = 0
    

Decimalni brojevi (float)

Decimalni brojevi, ili brojevi sa pomičnim zarezom, uključuju brojeve sa decimalnim mestima. Na primer:


    decimalni1 = 3.14
    decimalni2 = -0.001
    decimalni3 = 2.0
    

Kompleksni brojevi (complex)

Kompleksni brojevi se koriste za rad sa imaginarnim brojevima i imaju oblik realni + imaginarni * j. Na primer:


    kompleksni1 = 2 + 3j
    kompleksni2 = -1 - 0.5j
    

Osim osnovnih operacija kao što su sabiranje, oduzimanje, množenje i deljenje, Python omogućava i napredne operacije sa brojevima, kao što su stepenovanje (**), celobrojno deljenje (//) i ostatak pri deljenju (%).

Primeri naprednih operacija:


    import math

    kvadratni_koren = math.sqrt(16)  # Kvadratni koren broja 16
    deljenje_sa_remainder = divmod(10, 3)  
    # Deljenje broja 10 sa ostatkom (rezultat je (3, 1))
    

Ovi tipovi brojeva su osnovna građevna blokova za matematičke i numeričke operacije u Pythonu.

Tipovi podataka u Pythonu

Python je dinamički tipiziran jezik, što znači da nije potrebno eksplicitno navoditi tip podatka pri deklarisanju promenljivih. Tipovi podataka se automatski određuju prema vrednostima koje promenljive sadrže. Evo nekoliko osnovnih tipova podataka koji se koriste u Pythonu:

  • Celi brojevi (int): Ovo su celobrojne vrednosti, na primer: 42, -7, 0.
  • Decimalni brojevi (float): Decimalni brojevi ili brojevi sa pomičnim zarezom, na primer: 3.14, -0.001, 2.0.
  • Niske (string): Tekstualni podaci, na primer: "Hello, World!", 'Python'.
  • Liste (list): Liste su uređeni nizovi podataka koji mogu sadržati elemente različitih tipova, na primer: [1, 2, 3], ["jabuka", "banana", "narandža"].
  • Rečnici (dict): Rečnici sadrže parove ključ-vrednost, na primer: {"ime": "Ana", "godine": 30}.
  • Torka (tuple): Slično listi, ali su nepromenljive, na primer: (1, 2, 3).
  • Skup (set): Skupovi su kolekcije jedinstvenih elemenata, na primer: {1, 2, 3, 2} će sadržati samo {1, 2, 3}.
  • Boolean (bool): Tip podataka koji ima samo dve vrednosti: True (istina) ili False (neistina). Ovi se koriste za logičke operacije.
  • None: Ovo je poseban tip podataka koji označava odsustvo vrednosti ili "prazno".

Osim ovih osnovnih tipova podataka, Python podržava i naprednije strukture podataka i tipove koji su dostupni putem različitih biblioteka i modula. Python takođe omogućava definisanje korisničkih tipova podataka putem klasa i objekata, što je osnova za objektno orijentisano programiranje (OOP).

Korišćenje različitih tipova podataka i njihovih kombinacija omogućava programerima da efikasno rade sa različitim vrstama podataka i rešavaju raznovrsne probleme u programiranju.

Promenljive u Pythonu

Šta su promenljive u Pythonu?

Promenljive (variables) u Pythonu su imenovane lokacije u memoriji koje se koriste za skladištenje podataka. Svaka promenljiva ima svoje jedinstveno ime koje se koristi kako bi se pristupilo i manipulisalo sačuvanim podacima. Promenljive su osnovni građevni blokovi svakog programa, jer omogućavaju skladištenje i manipulaciju raznim vrstama podataka.

U Pythonu, definisanje promenljive je vrlo jednostavno. Samo trebate odabrati ime za promenljivu i dodeliti joj vrednost. Na primer:

broj = 42
ime = "John"
    

U ovom primeru, broj i ime su promenljive. broj sadrži celobrojnu vrednost 42, dok ime sadrži tekstualnu vrednost "John". Python je dinamički tipiziran jezik, što znači da ne morate eksplicitno navesti tip podatka prilikom definisanja promenljive; Python će automatski odrediti tip na osnovu vrednosti koju dodelite promenljivoj.

Promenljive mogu biti korišćene za čuvanje različitih tipova podataka, uključujući brojeve, tekst, liste, rečnike i mnoge druge. Na primer:

x = 5        # celi broj (int)
y = 3.14     # decimalni broj (float)
ime = "Ana"  # string (str)
lista = [1, 2, 3]  # lista (list)
recnik = {"kljuc": "vrednost"}  # rečnik (dict)
    

Promenljive vam omogućavaju da radite sa podacima i izvršavate različite operacije u Python programima.

Uvod u Python

O Python programskom jeziku

Python je visokonivojski programski jezik koji je popularan zbog svoje jednostavnosti i lakoće upotrebe. Osnovni cilj Pythona je da omogući programerima da pišu čitljiv, efikasan i brz kod. Evo nekoliko ključnih karakteristika Pythona:

  • Jednostavnost: Python ima čitljivu sintaksu, koja je slična engleskom jeziku, što ga čini lakim za učenje i razumevanje. Ovo olakšava rad i održavanje koda.
  • Univerzalnost: Python se koristi za razvoj različitih vrsta aplikacija, uključujući web aplikacije, desktop aplikacije, mobilne aplikacije, analizu podataka, veštačku inteligenciju, mašinsko učenje, i mnoge druge.
  • Velika i aktivna zajednica: Python ima ogromnu zajednicu programera širom sveta. To znači da postoji mnogo resursa, biblioteka i alata dostupnih za Python, što olakšava rad na različitim projektima.
  • Otvorenost: Python je besplatan i otvorenog koda, što znači da možete besplatno preuzeti, koristiti, i prilagođavati ga vašim potrebama.
  • Velika podrška za biblioteke: Python ima bogat ekosistem biblioteka i okvira (npr. NumPy, pandas, Django, Flask, TensorFlow, PyTorch) koji olakšavaju rad na specifičnim zadacima kao što su analiza podataka, razvoj web aplikacija i mašinsko učenje.

Python se često koristi za brzu prototipizaciju, razvoj skriptova, automatizaciju zadataka i različite druge primene. Zbog svoje popularnosti i univerzalnosti, Python je odličan jezik za početnike i iskusne programere.

Instalacija Pythona na Ubuntu serveru

Instalacija Pythona na Ubuntu serveru je prilično jednostavna, jer Python obično dolazi predinstaliran na većini Ubuntu verzija. Međutim, ako želite instalirati određenu verziju Pythona, možete to uraditi koristeći alate za upravljanje paketima kao što je apt. Evo kako možete instalirati Python 3 na Ubuntu serveru:

  1. Prvo, ažurirajte listu dostupnih paketa kako biste osigurali da imate najnovije informacije o paketima:
    sudo apt update
  2. Zatim možete instalirati Python 3 komandom:
    sudo apt install python3
    Ova komanda će instalirati najnoviju verziju Python 3 koja je dostupna u zvaničnim repozitorijumima Ubuntu.
  3. Da biste proverili da li je Python 3 uspešno instaliran, možete pokrenuti komandu:
    python3 --version
    Trebali biste videti verziju Pythona 3 koju ste instalirali.
  4. Ako vam je potrebna određena verzija Pythona ili dodatni paketi, možete koristiti apt za pretragu i instalaciju tih paketa.

Na Ubuntu serveru, Python će biti koristan za razne zadatke, uključujući automatizaciju, razvoj web aplikacija i razvoj serverskih aplikacija.

Kako napisati prvi Python kod

Pisanje prvog Python koda je jednostavno. Evo osnovnog primera kako biste mogli da započnete:

# Ovo je komentar
print("Zdravo, svete!")
    

Ovaj primer prikazuje osnovni Python program koji koristi funkciju print() da bi ispisao poruku "Zdravo, svete!" na ekranu.

Evo koraka kako da napišete i izvršite ovaj kod:

  1. Otvorite tekstualni uređivač (kao što je Notepad na Windowsu, ili bilo koji tekstualni uređivač na vašem operativnom sistemu).
  2. Kopirajte gornji Python kod i zalijepite ga u tekstualni uređivač.
  3. Sačuvajte datoteku sa ekstenzijom .py, na primer, prvi_program.py. Ekstenzija .py označava Python skriptu.
  4. Otvorite terminal na svom računaru.
  5. Koristite cd komandu da biste se pozicionirali u direktorijum gde se nalazi vaša Python skripta. Na primer:
    cd putanja/do/vasih/datoteka
  6. Pokrenite Python skriptu koristeći komandu python3 (ili python, zavisno od verzije Pythona koju koristite) sa imenom vaše datoteke:
    python3 prvi_program.py
    Ako koristite Python 3, koristite python3. Ako koristite Python 2, koristite python.
  7. Rezultat će biti prikazan u terminalu, a trebali biste videti "Zdravo, svete!" ispisano na ekranu.

Ovo je osnovni primer kako napisati i izvršiti Python kod. Nakon što savladate osnovne koncepte, možete nastaviti da učite i razvijate složenije Python programe.