Nov 4, 2023

pvscan

 pvscan je Linux komanda koja se koristi za skeniranje sistema kako bi pronašla Physical Volumes (PV) koji su dostupni na sistemu. Ova komanda se često koristi nakon dodavanja novih fizičkih diskova ili particija kako bi se osvežila lista dostupnih PV-ova i omogućilo dalje upravljanje Logical Volume Manager (LVM) sistemom.

Evo osnovne sintakse komande pvscan:


pvscan [opcije]

Primeri upotrebe komande pvscan:

  1. Osnovni pregled svih dostupnih Physical Volumes na sistemu:

    pvscan

    Ova komanda će prikazati listu svih PV-ova koji su trenutno dostupni na sistemu.

  2. Skeniranje samo određenih uređaja (npr. /dev/sdb):

    pvscan /dev/sdb

    Ovo će izvršiti skeniranje samo navedenog uređaja kako bi se pronašao novi PV.

  3. Pregled PV-ova sa dodatnim informacijama (npr. UUID i format):

    pvscan -v

    Ova komanda će prikazati detaljnije informacije o svakom PV-u, uključujući UUID i format (npr. ext4).

Komanda pvscan je korisna kada želite osvežiti listu dostupnih PV-ova nakon promena na sistemu, kao što su dodavanje novih diskova ili particija. Ovo je važno korak u upravljanju LVM-om jer omogućava da se novi resursi uključe u Volume Group-ove kako bi se proširio dostupan prostor za skladištenje podataka.

Nov 3, 2023

Pregled diskova i particija

 Evo nekoliko korisnih komandi za pregled particija na Linux sistemu, zajedno s primerima:

  1. fdisk: Koristi se za pregled i upravljanje particijama na disku.

    Primer: Pregled svih particija na disku /dev/sda

    sudo fdisk -l /dev/sda
  2. parted: Alternativa za fdisk, koja takođe omogućava manipulaciju particijama.

    Primer: Prikaz particija na disku /dev/sdb

    sudo parted /dev/sdb print
  3. lsblk: Prikazuje informacije o blokovima (uključujući particije i diske).

    Primer: Prikazivanje svih blokova (diskova) i njihovih particija

    lsblk
  4. df: Prikazuje informacije o slobodnom prostoru na particijama.

    Primer: Prikazivanje slobodnog prostora na svim montiranim particijama

    df -h
  5. du: Prikazuje ukupnu upotrebu prostora unutar direktorijuma.

    Primer: Prikazivanje ukupne veličine direktorijuma /var/log

    du -sh /var/log
  6. mount: Prikazuje trenutno montirane particije.

    Primer: Prikazivanje montiranih particija

    mount
  7. blkid: Prikazuje UUID i druge informacije o blokovima (diskovima i particijama).

    Primer: Prikazivanje informacija o /dev/sdb1

    sudo blkid /dev/sdb1
  8. gdisk: GPT particioniranje programa (za GPT particije).

    Primer: Pregled GPT particija na disku /dev/sdc

    sudo gdisk /dev/sdc

Ove komande vam omogućavaju da pregledate i upravljate particijama na Linux sistemu, a primeri vam pomažu da bolje razumete kako ih koristiti.

Upravljanje SWAP memorijom

Šta je SWAP?

 SWAP predstavlja zamenski prostor ili virtuelnu memoriju koju operativni sistem koristi kako bi upravljao nedostatkom fizičke RAM memorije. SWAP omogućava Linux sistemu da efikasno rukuje velikim količinama podataka i aplikacija čak i kada fizička RAM memorija postane iscrpljena. Evo nekoliko ključnih informacija o SWAP-u na Linuxu:

  1. Šta je SWAP?: SWAP je particija ili datoteka na disku koju Linux koristi za smeštanje podataka koji trenutno nisu u upotrebi. Ovi podaci mogu biti premešteni iz fizičke RAM memorije u SWAP kako bi oslobodili mesto za trenutno aktivne zadatke.

  2. Tipovi SWAP-a: SWAP može biti konfigurisan na dva načina:

    • SWAP particija: To je posebna particija na disku rezervisana za SWAP prostor. Ovo je uobičajeniji pristup i obično se konfiguriše tokom instalacije Linux sistema.
    • SWAP datoteka: SWAP datoteka je obična datoteka na fizičkom disku koja se koristi kao SWAP prostor. Može se kreirati i konfigurisati kasnije ako je potrebno.
  3. Veličina SWAP prostora: Veličina SWAP prostora zavisi od potreba sistema. U prošlosti se preporučivalo da veličina SWAP-a bude dva puta veća od fizičke RAM memorije, ali to pravilo više nije strogo primenjivano. Obično je dovoljno da SWAP bude jednako veličini RAM-a, a za sisteme sa velikom količinom RAM-a može biti manja.

  4. Podešavanje SWAP-a: Podešavanje SWAP prostora može se obaviti tokom instalacije Linux sistema ili naknadno. SWAP particija se može kreirati i formatirati kao SWAP prostor, dok SWAP datoteka može biti kreirana pomoću alatke kao što je dd ili fallocate.

  5. Aktiviranje SWAP-a: SWAP particija se obično automatski aktivira tokom pokretanja sistema. SWAP datoteka mora biti ručno aktivirana, na primer, koristeći komandu swapon.

  6. Provera SWAP-a: Možete proveriti SWAP prostor koristeći komandu swapon -s ili free -h. Ovo će vam dati informacije o trenutnom SWAP prostoru.

  7. Hibernacija: SWAP je takođe neophodan za funkciju hibernacije na Linuxu. Prilikom hibernacije, trenutno stanje sistema se čuva u SWAP prostoru kako bi se kasnije obnovilo.

Korišćenje SWAP-a na Linuxu može poboljšati performanse sistema i omogućiti mu da efikasno rukuje sa velikim količinama podataka. Ipak, optimalno je imati dovoljno fizičke RAM memorije kako bi se izbeglo korišćenje SWAP prostora, jer je pristup diskovima obično sporiji od pristupa RAM-u.


Kreiranje SWAP particije i datoteke

Kreiranje SWAP particije ili SWAP datoteke na Linuxu može se obaviti na nekoliko načina, zavisno o vašim potrebama. Evo koraka za oba pristupa:

  1. Kreiranje SWAP particije:

    Ako želite kreirati posebnu SWAP particiju, sledite ove korake:

    a. Otvorite terminal na vašem Linux sistemu.

    b. Prvo, možete proveriti postojeće particije na disku komandom fdisk -l ili lsblk. Pronađite particiju na kojoj želite kreirati SWAP.

    c. Nakon što odaberete particiju, koristite fdisk ili parted da biste kreirali novu particiju i postavili njen tip na "Linux swap." Na primer:

    sudo fdisk /dev/sdX

    Gde /dev/sdX označava vašu odabranu particiju.

    d. Kreirajte SWAP sistem na novoj particiji komandom mkswap:

    sudo mkswap /dev/sdX1

    e. Aktivirajte SWAP particiju komandom:

    sudo swapon /dev/sdX1

    f. Dodajte SWAP particiju u /etc/fstab kako bi se automatski aktivirala pri svakom pokretanju sistema. Otvorite /etc/fstab u tekstualnom uređivaču i dodajte liniju:

    /dev/sdX1 none swap sw 0 0
  2. Kreiranje SWAP datoteke:

    Ako želite kreirati SWAP datoteku, sledite ove korake:

    a. Otvorite terminal.

    b. Kreirajte praznu datoteku komandom fallocate ili dd. Na primer, za kreiranje SWAP datoteke veličine 2 GB koristite:

    sudo fallocate -l 2G /swapfile

    c. Formatirajte datoteku kao SWAP:

    sudo mkswap /swapfile

    d. Aktivirajte SWAP datoteku:

    sudo swapon /swapfile

    e. Dodajte SWAP datoteku u /etc/fstab kako bi se automatski aktivirala pri svakom pokretanju sistema. Otvorite /etc/fstab i dodajte liniju:

    /swapfile none swap sw 0 0

Nakon što završite ove korake, SWAP prostor će biti kreiran i aktivan na vašem Linux sistemu. SWAP pomaže da se bolje upravlja memorijom, posebno u slučaju kada je fizička RAM memorija iscrpljena.

Prioriteti

Swap prioriteti su korisna svojstva koja vam omogućavaju da kontrolišete redosled korišćenja različitih swap particija ili datoteka. Ovo vam omogućava da odredite koja će swap particija biti korišćena pre nego druge ako imate više swap resursa na raspolaganju. Prioriteti vam omogućavaju da optimizujete performanse sistema i upravljate resursima SWAP-a.

Evo kako možete postaviti prioritete za swap particije ili datoteke:

  1. Prikazivanje trenutnih swap particija i njihovih prioriteta:

    Možete upotrebiti komandu swapon -s da biste videli trenutne swap particije i njihove prioritete.

    swapon -s
  2. Postavljanje prioriteta:

    Swap particijama i datotekama možete dodeliti prioritete prilikom njihovog aktiviranja. Na primer, ako želite postaviti prioritet swap particije na 10, možete koristiti komandu:

    sudo swapon -p 10 /dev/sdX1

    Gde /dev/sdX1 označava vašu swap particiju.

    Što je niži broj, to je viši prioritet. Prioriteti su obično u opsegu od -1 do 32767, sa negativnim brojevima dajući viši prioritet.

  3. Provera prioriteta:

    Da biste proverili da li je prioritet postavljen, možete ponovo koristiti komandu swapon -s. Prioritet će biti vidljiv pored svake swap particije.

  4. Ažuriranje prioriteta pri pokretanju sistema (opciono):

    Da biste postavili prioritet pri svakom pokretanju sistema, možete ažurirati /etc/fstab datoteku sa odgovarajućim prioritetom. Dodajte pri opciju u fstab unos za swap particiju. Na primer:

    /dev/sdX1 none swap sw,pri=10 0 0

Ovo će postaviti prioritet na 10 za tu swap particiju prilikom svakog pokretanja sistema. Opet, obratite pažnju na tačne putanje i nazive particija na vašem sistemu.

Swap prioriteti su korisni za optimizaciju performansi sistema i upravljanje resursima SWAP-a, posebno ako koristite više swap resursa na jednom sistemu.

Uključivanje i isključivanje swap-a

Uključivanje i isključivanje swap particija na Linux sistemu možete postići korišćenjem nekoliko komandi. Evo kako to možete učiniti:

  1. Uključivanje SWAP-a:

    Da biste uključili swap particiju, koristite komandu swapon:

    sudo swapon /dev/sdX1

    Gde /dev/sdX1 označava putanju do vaše swap particije. Ova komanda će momentalno omogućiti swap particiju.

  2. Isključivanje SWAP-a:

    Da biste isključili swap particiju, koristite komandu swapoff:

    sudo swapoff /dev/sdX1

    Ova komanda će onemogućiti swap particiju.

  3. Provera statusa SWAP-a:

    Možete proveriti trenutni status swap particija koristeći komandu swapon:

    swapon -s

    Ova komanda će vam prikazati listu trenutno aktiviranih swap particija.

Nakon što ste uključili ili isključili swap particiju, možete koristiti komandu free ili swapon -s da biste proverili kako se promenio ukupni dostupni swap prostor.

Napomena: Promene u vezi SWAP particija će biti privremene i važiće samo tokom trenutne sesije. Ako želite da trajno konfigurišete SWAP particije, trebalo bi da ažurirate /etc/fstab datoteku sa odgovarajućim unosima za swap particije kako bi se aktivirale prilikom svakog pokretanja sistema.

SWAP file ili SWAP particija

Swap datoteka (swap file) i swap particija (swap partition) su dva različita pristupa za upravljanje SWAP memorijom na Linux sistemu. Svaka ima svoje prednosti i mane, a izbor između njih zavisi od vaših specifičnih potreba. Evo kratkog pregleda oba pristupa:

  1. Swap Particija:

    • Swap particija je rezervisani deo vašeg hard diska koji se koristi za SWAP memoriju.
    • Prednosti:
      • Brža performansa: Swap particija može ponuditi brži pristup SWAP memoriji jer je direktno vezana za fizički disk.
      • Pouzdanost: Oštećenje swap particije neće uticati na druge delove sistema.
    • Mane:
      • Fiksna veličina: Swap particija zahteva da unapred odredite veličinu prilikom kreiranja i ne može se lako proširiti bez prepravke particije.
  2. Swap Datoteka:

    • Swap datoteka je posebna datoteka na disku koja se koristi za SWAP memoriju.
    • Prednosti:
      • Fleksibilnost: Možete dinamički kreirati i promeniti veličinu swap datoteke bez potrebe za izmenama particija.
      • Jednostavnost: Ne zahteva posebnu particiju i može se lako kreirati na već postojećem disku.
    • Mane:
      • Potencijalno sporija performansa: Pristup SWAP memoriji putem datoteke može biti sporiji u poređenju sa swap particijom jer se datoteka nalazi unutar fajl sistema.

Izbor između swap datoteke i swap particije zavisi od vaših potreba. Ako imate dovoljno prostora na disku i želite optimalne performanse, swap particija može biti dobar izbor. Ako vam je potrebna fleksibilnost i ne želite menjati particije, swap datoteka je praktičnija opcija. Možete čak koristiti i kombinaciju oba pristupa na istom sistemu.