Nov 3, 2023

Rad iz komandne linije

 Rad iz komandne linije, često nazivan rad u terminalu ili rad u shell-u, podrazumeva interakciju sa računarom putem tekstualnih komandi umesto grafičkog korisničkog interfejsa (GUI). Evo nekoliko osnovnih komandi i akcija koje možete izvršavati iz komandne linije:

  1. Navigacija po direktorijumima:

    • ls: Prikazuje sadržaj trenutnog direktorijuma.
    • cd: Menja trenutni direktorijum.
    • pwd: Prikazuje trenutnu putanju.
  2. Kreiranje i brisanje direktorijuma i datoteka:

    • mkdir: Kreira novi direktorijum.
    • touch: Kreira novu praznu datoteku.
    • rm: Briše datoteke ili direktorijume.
  3. Prikaz sadržaja datoteka:

    • cat: Prikazuje sadržaj datoteke.
    • less ili more: Omogućavaju pregled dužih datoteka po stranicama.
    • head i tail: Prikazuju početak i kraj datoteke.
  4. Manipulacija datotekama i tekstom:

    • cp: Kopira datoteke.
    • mv: Pomeranje (preimenovanje) datoteka ili direktorijuma.
    • grep: Pretražuje tekst unutar datoteka.
    • sed: Izvršava tekstualnu zamenu unutar datoteke.
  5. Administrativni zadaci:

    • sudo: Izvršava komande sa administratorskim privilegijama.
    • apt (Debian/Ubuntu) ili yum (Fedora/CentOS): Upravlja paketima.
  6. Mrežni alati:

    • ping: Proverava konekciju sa drugim računarima ili serverima.
    • ssh: Omogućava udaljeni pristup drugim računarima putem Secure Shell-a.
    • curl i wget: Preuzimaju datoteke sa Interneta.
  7. Rad sa korisnicima i dozvolama:

    • useradd i adduser: Kreiraju nove korisnike.
    • passwd: Menja lozinku korisnika.
    • chmod: Menja dozvole datoteka i direktorijuma.
  8. Procesi i resursi:

    • ps: Prikazuje trenutne procese.
    • top ili htop: Prikazuju trenutno korišćenje resursa.
  9. Arhiviranje i kompresija:

    • tar: Arhivira i raspakuje datoteke.
    • zip i unzip: Arhiviraju i raspakuju ZIP datoteke.
  10. Sistemski informatori:

    • uname: Prikazuje informacije o sistemu.
    • df i du: Prikazuju informacije o diskovima i upotrebi prostora.

Ovo su samo osnovne komande i radnje koje možete izvršavati iz Linux komandne linije. Možete prilagoditi komande i opcije prema vašim potrebama i sistemu na kojem radite. Za više informacija o svakoj komandi, možete koristiti man komandu, npr. man ls će vam prikazati dokumentaciju za komandu ls.a

Udaljeni pristup Linux sistemu

 Udaljeni pristup Linux serveru omogućava vam da upravljate i radite sa serverom sa udaljenog računara ili uređaja, bilo da se nalazite na drugom mestu u lokalnoj mreži ili na internetu. Da biste ostvarili udaljeni pristup, obično se koristi SSH (Secure Shell) protokol koji omogućava siguran i šifrovan pristup serveru.

Evo osnovnih koraka za ostvarivanje udaljenog pristupa Linux serveru putem SSH:

  1. Instalacija SSH servera: Prvo morate instalirati SSH server na Linux serveru, ako već nije instaliran. Na većini Linux distribucija, SSH server se može instalirati pomoću paket menadžera, kao što su apt (za Debian i Ubuntu) ili yum (za CentOS i Fedora). Na primer, za instalaciju na Debian distribuciji, koristite sledeću komandu:

    sudo apt-get install openssh-server
  2. Provera statusa SSH servera: Nakon instalacije, SSH server će obično biti automatski pokrenut. Da biste proverili status SSH servera, koristite sledeću komandu:

    sudo systemctl status ssh
  3. Konfiguracija SSH servera (opciono): Ako želite da prilagodite konfiguraciju SSH servera, možete urediti konfiguracioni fajl /etc/ssh/sshd_config. Na primer, možete promeniti port na kojem SSH server sluša ili omogućiti ili onemogućiti određene opcije za bezbednost.

  4. Pristup serveru sa udaljenog računara: Da biste se povezali sa Linux serverom sa udaljenog računara, koristite SSH klijent aplikaciju. Na primer, na Linux računarima ili macOS računarima možete koristiti ugrađeni SSH klijent tako što ćete otvoriti Terminal i koristiti sledeću komandu:

    ssh korisnik@ip_adresa

    Gde korisnik predstavlja korisničko ime na Linux serveru, a ip_adresa je IP adresa servera.

  5. Unos lozinke (opciono): Ako ste prvi put povezali sa serverom, SSH klijent će vas pitati da unesete lozinku za korisnika na serveru. Nakon što unesete ispravnu lozinku, bićete povezani sa serverom.

  6. Korišćenje SSH ključeva (preporučeno): Umesto unosom lozinke svaki put kada se povezujete sa serverom, preporučljivo je kreirati SSH ključeve i postaviti ih na server. To će omogućiti automatski i bezbedan pristup serveru. Da biste kreirali SSH ključeve, koristite komandu ssh-keygen na vašem lokalnom računaru. Zatim postavite javni ključ na server koristeći komandu ssh-copy-id


Pristup sa Windows radne stanice


Da biste se konektovali na Linux server sa Windows radne stanice, možete koristiti različite metode, a jedna od najčešće korišćenih je korišćenje SSH (Secure Shell) klijenta. Sledite ove korake da biste uspešno ostvarili udaljeni pristup:

  1. Instalacija SSH klijenta na Windows:

    Pre nego što se povežete sa Linux serverom, morate instalirati SSH klijent aplikaciju na Windows radnoj stanici. Jedan od popularnih SSH klijenata za Windows je PuTTY. Preuzmite i instalirajte PuTTY sa zvanične web stranice.

  2. Otvorite PuTTY:

    Nakon instalacije, pokrenite PuTTY aplikaciju.

  3. Unesite informacije za povezivanje:

    U PuTTY aplikaciji, unesite sledeće informacije:

    • Host Name (or IP address): Unesite IP adresu ili DNS ime Linux servera na koji želite da se povežete.
    • Port: Ovo je port na kojem SSH server na Linux serveru sluša. Podrazumevani SSH port je 22, ali može se promeniti prema potrebama.
    • Connection Type: Ostavite izabrano "SSH".
  4. Sačuvajte sesiju:

    Da biste sprečili ponovno unošenje informacija svaki put kada se povezujete, možete sačuvati sesiju. Unesite neko ime u polje "Saved Sessions" i kliknite na dugme "Save".

  5. Pokrenite konekciju:

    Kliknite na dugme "Open" da biste pokrenuli SSH konekciju. Aplikacija će vas pitati da prihvatite ključ servera, što je normalan korak prilikom prvog povezivanja.

  6. Unesite korisničko ime:

    Nakon uspešnog povezivanja sa serverom, biće vam traženo da unesete korisničko ime i lozinku. Unesite korisničko ime za Linux server na koje želite da se povežete.

  7. Unesite lozinku:

    Nakon što unesete korisničko ime, bićete pitani da unesete lozinku. Unesite ispravnu lozinku za odabrano korisničko ime na serveru.

  8. Udaljeni pristup:

    Nakon uspešnog unosa korisničkog imena i lozinke, bićete povezani sa Linux serverom. Sada možete izvršavati komande i upravljati serverom putem SSH sesije.


Fajl sistem hijerarhija

 Fajlsistem hijerarhija u Linux operativnom sistemu predstavlja organizaciju direktorijuma i fajlova na sistemu. Ova hijerarhija se koristi za uređivanje i čuvanje svih fajlova i direktorijuma na Linux računaru. Evo osnovnih direktorijuma i njihovih svrha u Linux fajlsistem hijerarhiji:

  1. / (Koren): Ovaj direktorijum predstavlja najviši nivo u fajlsistem hijerarhiji i sve ostale direktorijume sadrži. Ovde se smeštaju osnovni fajlovi i direktorijumi potrebni za osnovno funkcionisanje sistema.

  2. /bin (Binarni fajlovi): Ovde se nalaze osnovni izvršni fajlovi (komande) koji su potrebni za osnovno podizanje sistema i održavanje, kao što su ls, cp, mv, rm, itd.

  3. /boot (Podizanje): Sadrži fajlove i konfiguracije potrebne za podizanje sistema. Tu se obično nalazi bootloader i jezgarni fajlovi.

  4. /dev (Uređaji): Ovde se nalaze specijalni uređaji (device files) koji predstavljaju fizičke i virtuelne uređaje na sistemu, kao što su drajveri za hardver.

  5. /etc (Konfiguracije): Sadrži konfiguracione fajlove za različite programe i sistem. Konfiguracija mreže, servisa i drugih opcija smeštena je ovde.

  6. /home (Korisnički direktorijumi): Svaki korisnik na sistemu ima svoj sopstveni direktorijum ovde, gde smešta svoje fajlove i podešava svoje postavke.

  7. /lib (Biblioteke): Ovde se nalaze sistemski bibliotekni fajlovi potrebni za izvršavanje programa na sistemu.

  8. /media (Medijum): Koristi se za montiranje privremenih medijuma kao što su CD/DVD uređaji, USB fleš drajvovi i druge spoljne uređaje.

  9. /mnt (Montiranje): Ovde se mogu ručno montirati privremeni fajl sistemi i druge particije.

  10. /opt (Opciono): Koristi se za instalaciju dodatnog softvera i aplikacija koje nisu deo osnovne instalacije sistema.

  11. /proc (Procesi): Sadrži virtuelne fajlove i direktorijume koji prikazuju informacije o trenutno pokrenutim procesima i resursima sistema.

  12. /root (Korenski korisnik): Korenski korisnik (superuser) ima svoj korisnički direktorijum ovde.

  13. /run (Pokretanje): Sadrži privremene fajlove koji se koriste tokom pokretanja sistema.

  14. /sbin (Sistemski binarni fajlovi): Slično kao /bin, ali sadrži izvršne fajlove koji se koriste za administrativne zadatke.

  15. /srv (Servis): Ovde se smeštaju fajlovi povezani sa servisima koji se izvršavaju na sistemu.

  16. /sys (Sistem): Pruža interfejs za promenljive i podešavanja kernela.

  17. /tmp (Privremeno): Sadrži privremene fajlove i direktorijume koji se koriste tokom rada sistema.

  18. /usr (Sistemski resursi): Sadrži većinu sistema i korisničkih programa, kao i dodatnih biblioteka i fajlova.

  19. /var (Varijabilno): Sadrži varijabilne podatke kao što su log fajlovi, e-pošta i privremeni fajlovi aplikacija.